Početna / Nekategorizirano / Politička situacija u Splitu prije Drugog svjetskog rata

Politička situacija u Splitu prije Drugog svjetskog rata

Radić u Splitu. U vrijeme pred rat glavnu političku ulogu u Splitu imala je Hrvatska seljačka stranka

Split je prije Drugog svjetskog rata bio u sastavu Banovine Hrvatske koja je bila dio Kraljevine Jugoslavije. U Splitu je bilo sjedište Ispostave banske vlasti, koja je djelovala na području bivše Primorske banovine, koja je postojala do osnivanja Banovine Hrvatske 1939. godine i obuhvaćala Dalmaciju, zapadnu Hercegovinu i dio središnje Bosne. Split je bio i središte kotara Split, koji je obuhvaćao pojas od Omiša do Trogira, Šoltu, Poljica, Klis, te područje oko Muća i Lećevice. Grad je 1941. godine, zajedno s prigradskim naseljima, imao oko pedeset tisuća stanovnika. Polovica stanovništva obuhvaćala je radničko stanovništvo, odnosno radnike, namještenike, nadničare, šegrte, kućnu poslugu, te osobe uzdržavane od tog stanovništva. Druga polovica stanovništva obuhvaćala je srednji i viši stalež, odnosno gospodarstvenike, rentijere, slobodna zanimanja, te osobe uzdržavane od pripadnika tih staleža. U Splitu su Hrvati sačinjavali veliku većinu stanovništva.

U Splitu je u predratno vrijeme glavnu političku ulogu imala Hrvatska seljačka stranka (HSS), koja je djelovala u Seljačko-demokratskoj koaliciji (SDK) zajedno sa Samostalnom demokratskom strankom (SDS) koja je uglavnom okupljala srpsko stanovništvo u Hrvatskoj. Nakon formiranja Banovine Hrvatske te su dvije, na jugoslavenskoj razini oporbene stranke, došle na vlast u Hrvatskoj. Dakle, od kolovoza 1939. godine pa do početka Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije 1941. godine, te su dvije stranke organizirale svoju vlast te su uz to nastojale, što je više moguće, proširiti svoj utjecaj u Banovini Hrvatskoj. Posebno se to očitovalo u pokušajima da se radnike, organizirane u sindikalnim organizacijama koje su bile pod utjecajem komunista, privuče u sindikate koji su bili pod utjecajem HSS-a.

38_orjuna_na_peristilu_
Orjunaši. Manifestacija Orjune na Peristilu 1924. Orjunaši su se posebno žestoko obračunavali s komunistima
Postrojavanje četnika. Četnici na Peristilu dvadesetih godina prošlog stoljeća

U Splitu su djelovale i jugoslavenske unitarističke političke stranke. Radilo se o Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci (JNS) kao bivšoj režimskoj stranci, te režimskoj Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici (JRZ). JNS je osnovan nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929. godine, propagirajući integralno jugoslavenstvo i unitarnu organizaciju Jugoslavije. Nakon atentata na kralja Aleksandra JNS se udaljio od vlasti, a vlast su u državi preuzeli političari iz JRZ-a, u koju su se uključili i brojni bivši članovi JNS-a. Na parlamentarnim izborima JNS je nastupio na zajedničkoj oporbenoj listi s HSS-om i ostalim oporbenim strankama. Međutim, organizacije JNS-a u Hrvatskoj, odnosno u Savskoj i Primorskoj banovini, nastupile su na vladinoj listi zajedno s JRZ-om. JRZ je u Splitu formiran 1935. godine. Nakon što je na čelo te stranke i vlade došao Dragiša Cvetković, koji je zajedno s predsjednikom HSS-a Mačekom dogovorio formiranje Banovine Hrvatske, dio članova stranke ostao je vjeran dotadašnjem profašističkom vođi i premijeru Milanu Stojadinoviću, te se protivio formiranju Banovine Hrvatske.

U Splitu je djelovala i profašistička organizacija Zbor, poznatija kao ljotićevci. Politički, odnosno ideološki prednik prorežimskih jugoslavenskih političkih organizacija u Splitu bila je Orjuna (Organizacija jugoslavenskih nacionalista). Ona je tijekom dvadesetih godina nastala upravo u Splitu, a posebno se žestoko obračunavala s komunistima. Te političke grupacije formalno su djelovale pod parolom jugoslavenstva, a stvarno u praksi su djelovale kao potpora velikosrpskim političkim idejama. Međutim, tim grupacijama nije uspjelo homogenizirati Srbe u Splitu i okolici. Štoviše, znatan dio Srba u Hrvatskoj, pa tako i u Splitu, bio je organiziran u Samostalnoj demokratskoj stranci. Međutim, svojom promidžbom, kao i povlasticama isposlovanim od državnih institucija, režimske su političke organizacije u svoje redove uspjele privući i određeni broj Hrvata.

U Splitu je djelovala i frankovačka, odnosno ustaška grupa politički organiziranih građana, koji su djelomično djelovali i u okviru HSS-a, nastojeći u svoje redove privući što više članova i simpatizera te stranke.

Prvi udarnički rad. Splitski radnici na Bačvicama 1925/26. godine grade igralište svom radničkom klubu Borcu. U srpnju 1912. godine skup socijalističke omladine osniva Hrvatsko radničko nogometno društvo Anarh. Zbog teških uvjeta rada i policijskog terora društvo se nastoji održati stalno mijenjajući ime: Jug 1919., Slavija 1921., Split 1922., Borac 1924., Dalmacija 1928., HAŠK 1930, te konačno, u siječnju 1931. RNK Split
Gladni protiv sitih. Naslovnica Radničkog odjeka uoči izbora 1928. godine

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) u Splitu se, od formiranja 1919. godine do početka Drugog svjetskog rata na području Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, neravnomjerno razvijala. Razlog tome bila su brojna hapšenja vodstva i članstva, ali i unutarstranačke frakcijske borbe. U to, za komuniste teško doba ilegalne djelatnosti koje je nastupilo poslije Obznane 1920. godine i donošenja Zakona o zaštiti države 1921. godine, pod pojačanim terorom, nisu bila rijetka ni napuštanja političke borbe od strane nekih poznatijih članova, koji su izabrali put prilagođavanja. Ipak, radilo se uglavnom o pojedincima koji nisu imali širi utjecaj. Smatra se da je tadašnje vodstvo dalmatinskih komunista djelovalo prilično izolirano od ostatka KPJ i Komunističke partije Hrvatske (KPH) koja je formirana 1937. godine. Vodstvo KPJ i KPH smatralo je da se radi o frakcionaškom djelovanju, te da je došlo do privatizacije partijske organizacije i zapuštanja organizacijskog rada što je štetno za daljnju političku borbu u uvjetima ilegalnog rada.

Nakon formiranja novog Pokrajinskog komiteta (PK) 1938. godine, kada su uklonjeni tzv. frakcionaši, nije došlo do većeg napretka zbog toga što je smijenjeno rukovodstvo i dalje imalo značajan utjecaj. Novoformirani PK je u travnju 1939. godine prestao postojati. Na sastanku održanom u listopadu 1939. godine na Gripama u Splitu, na kojem je prisustvovao član CK KPJ Edvard Kardelj, ponovno je izabran novi PK u sastavu: Vicko Krstulović kao sekretar, Berislav Kukoč, organizacioni sekretar, te Ivo Amulić, Ivan Lučić Lavčević i Ante Jurlin kao članovi. Tada je došlo do napretka u organizacijskom radu i to po tzv. ćelijskom principu. Međutim, nije odmah suzbijen veliki utjecaj »frakcionaša«, poglavito u Stranci radnog naroda (SRN) koja je bila legalni »paravan« za partijski rad. U srpnju 1940. godine Split je posjetio generalni sekretar KPJ Josip Broz Tito zajedno s nekoliko članova CK KPH i CK KPJ. Na Okružnoj konferenciji održanoj 19. srpnja, kojoj je prisustvovao i Josip Broz Tito, donesena je odluka da se prekine s frakcionaštvom u Splitu, a izabran je i novi Mjesni komitet Splita. Na Sirobuji, u kući braće Amižić, 2. kolovoza održana je Pokrajinska partijska konferencija za Dalmaciju, kojoj je također prisustvovao Josip Broz Tito. Izabran je novi Pokrajinski komitet na čelu s Vickom Krstulovićem. U PK još su ušli Ivo Amulić, Karla Njegovan, Ivan Lučić Lavčević, Andrija Božanić, Ante Jurlin i Neda Marković.

Prva crvena zastava. Socijalističke ideje javile su se početkom dvadesetog stoljeća među splitskim radnicima i težacima. Prvu crvenu zastavu pronio je splitskom Rivom na prvomajskoj proslavi 1906. godine Frane Piplović, prvak SDP-a Dalmacije

Partijska organizacija u Splitu, koju je vodio Mjesni komitet, imala je u rujnu 1940. godine 70 članova obuhvaćenih u dvanaest ćelija. U Solinu je bilo petnaest ćelija sa 78 članova, na Šolti pet ćelija s 23 člana, u Kaštelima četrnaest ćelija s 92 člana, i u Žrnovnici sedam ćelija s 57 članova. Splitska organizacija povećala je broj članova, pa je u proljeće 1941. godine brojila oko 110 članova. Članovi su bili podijeljeni na tri rajonska komiteta. Najbrojnije partijske ćelije bile su u brodogradilištu i među lučkim radnicima. Mjesni komitet KPH Split bio je ujedno i okružni komitet za splitski i brački kotar. Izvan Splita tu je bilo još 340 članova KPH.

Ipak, i prije promjena u vodstvu splitskih i dalmatinskih komunista, aktivnost KPH u Splitu i okolici nije bila potpuno zamrla. Tako je za vrijeme boravka Milana Stojadinovića u Splitu 27. srpnja 1938. godine KPH organizirao demonstracije koje su počele na Narodnom trgu a nastavile se na Rivi i u Varošu. Još odlučnija aktivnost nastavila se nakon promjena u PK. Tako je KPH 17. prosinca 1939. godine organizirao protestni zbor u Kazalištu, koji je policija zabranila, pa su održane demonstracije na Obali. Policija je tada ubila radnika brodogradilišta i člana KPH Vicka Buljanovića a više demonstranata ranila. Idućeg je dana Pokrajinski komitet organizirao generalni štrajk u srednjoj Dalmaciji. U štrajku je sudjelovalo oko dvanaest tisuća radnika i činovnika iz Splita i okolice. Istoga dana u pogrebnoj povorci ubijenog Buljanovića je ispratilo oko dvadeset pet tisuća ljudi. Nakon pogreba održan je komemorativni miting na vrhu Tartagline ulice.

Antifašisti na Bajamontijevoj fontani. Antifašisti Splita i okolice održali su 17. prosinca 1939. masovne demonstracije protiv rata i jugoslavenskog profašističkog režima. Na mitingu je govorio Duško Mrduljaš
Dvadeset pet tisuća na pogrebu Vicka Buljanovića. Narod Splita i okolice priredio je 18. prosinca 1939. godine veličanstven sprovod splitskom komunistu Vicku Buljanoviću, koji je pao od policijskog metka u demonstracijama

KPH je preko Stranke radnog naroda izašao na općinske izbore u svibnju 1940. godine. S obzirom na činjenicu da je glasovanje bilo javno, na policijsku represiju i prijetnje otkazom onima koji glasuju za SRN, ostvaren je odličan rezultat. Osim toga, pravo glasa imali su samo muškarci stariji od 24 godine. U Sinju, Trogiru, Komiži i Vrboskoj na Hvaru za načelnike općina izabrani su komunisti.

KPH je preko Pokrajinskog odbora Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije (URSSJ) organizirao brojne štrajkove u Splitu i okolici tijekom 1940. godine. U kolovozu je organiziran štrajk lučkih radnika Splita, Solina, Vranjica i Kaštel Sućurca. Na godišnjicu početka Drugog svjetskog rata, 1. rujna 1940. godine, KPH je organizirao antifašističke demonstracije u Splitu i Solinu, u kojima su masovno sudjelovali i stanovnici Klisa, Vranjica, Mravinaca, Kučina i Kaštela. Protestni štrajkovi protiv političke represije održani su 5. i 19. rujna. Vlast Banovine Hrvatske nastojala je suzbiti utjecaj URSSJ djelovanjem Hrvatskog radničkog saveza (HRS). Ispostava Banske vlasti u Splitu i sama je priznavala da seljaci koji rade u gradu kao građevinski i obalni radnici mogu preko URSSJ-a najuspješnije štititi svoje materijalne interese.

Nova vlast nastojala je suzbiti utjecaj komunista slanjem Hrvatske seljačke zaštite u gradove kao ispomoć policiji. Za vrijeme postojanja Banovine Hrvatske u Splitu je uhapšeno oko četiristo komunista, skojevaca i antifašista, a gotovo sto ih je odvedeno u Lepoglavu – u koncentracijski logor.

U siječnju 1941. godine, u istoj kući na Sirobuji u kojoj se prije pet mjeseci održala Pokrajinska konferencija, održano je partijsko savjetovanje za Dalmaciju. Savjetovanje je bilo posvećeno pretežno organizacijskim pitanjima. Dva mjeseca poslije tog siječanjskog savjetovanja održano je u Splitu i drugo savjetovanje za Dalmaciju.

Nakon demonstracija u Beogradu 27. ožujka 1941. godine protiv pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, po odluci Pokrajinskog komiteta, a preko mjesnih komiteta u Splitu i Solinu organizirane su 28. ožujka demonstracije. Stav KPJ i KPH je bio da, ako dođe do napada na Jugoslaviju, komunisti i njihovi simpatizeri ne smiju čekati poziv za odlazak u vojne jedinice, već se moraju sami dobrovoljno javljati.

U jesen 1939. godine u Splitu je počeo djelovati i novi Mjesni komitet SKOJ-a. Formirana su dva rajonska komiteta. Rajonski komiteti su osnivali aktive na terenu: po poduzećima, radionicama, školama, u sportskim klubovima, ustanovama, prosvjetnim društvima, zadrugama, i po ulicama. Posebno jaku bazu SKOJ je imao u sindikatu. Treba napomenuti da je u godinama uoči šestosiječanjske (šestojanuarske) diktature, od oko 1400 organiziranih skojevaca u Jugoslaviji, 722 bilo u Dalmaciji. Pred rat je u Dalmaciji bilo oko tisuću dvjesto članova KPH i oko pet tisuća članova SKOJ-a.

Partijski rad među ženama Splita i okolice pokrenut je na partijskom savjetovanju održanom 1935. godine na Čiovu. Iste je godine u Splitu održan veliki javni zbor žena. Na partijskom savjetovanju održanom 1937. godine na Čiovu, osnovana je ženska sekcija u okviru Stranke radnog naroda, a 1939. godine formirana je Komisija za žene pri Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju. Preko sindikata u Splitu je 20. ožujka 1939. godine organizirana skupština žena, a 8. ožujka 1941. godine održana je konferencija žena-komunista za Dalmaciju.

Smatra se da je Split kao grad po snazi radničkog pokreta u razdoblju između dva rata prednjačio u odnosu na ostale gradove Hrvatske i Jugoslavije. Bila je izražena masovnost lijevo orijentiranog radničkog pokreta, te provođenje direktnih akcija poput demonstracija i štrajkova. Vodila se i borba za nacionalna prava hrvatskog naroda, od bitke protiv Orjune kojoj je u Splitu zadan takav udarac da se više nije oporavila, do borbe protiv pripajanja Splita i velikog dijela Dalmacije Italiji dva desetljeća kasnije, u sklopu antifašističke borbe.

1940.: Tito na Sirobuji. Portret iz predratnog razdoblja
1940.: Tito na Sirobuji. U kući na Sirobuji (na slici) održan je u kolovozu 1940. sastanak splitskih i dalmatinskih komunista s Josipom Brozom Titom (portret iz predratnog razdoblja)
Splitske žene. Svoj prvi politički zbor splitske su žene održale 20. listopada 1935. na terasi kina Tesla

Komunistička partija Jugoslavije

Komunistička partija Jugoslavije

Komunistička partija Jugoslavije osnovana je 1919. godine. Do 1952. godine KPJ, kasnije Savez komunista Jugoslavije, SKJ. KP je u Kraljevini Jugoslaviji bila ilegalna revolucionarna organizacija. Vlada je zabranila njeno djelovanje nakon uspjeha koje je postigla na prvim općinskim i parlamentarnim izborima početkom dvadesetih godina 20. st. KPJ je od 1941. do 1945. predvodila Narodnooslobodilački pokret (NOP) i partizansku vojsku koja je na području Jugoslavije porazila sile Osovine i njihove domaće, marionetske saveznike i oslobodila zemlju. Na čelu Partije od 1937. godine (do smrti 1980.) bio je Josip Broz Tito. Unutar KPJ 1937. godine osnovana je Komunistička partija Hrvatske

Organizacija jugoslavenskih nacionalista

Organizacija jugoslavenskih nacionalista

ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) je bila ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija osnovana s ciljem zaštite unitarističke jugoslovenske države. Karakterizira je primjena drastičnih i fašističkih metoda i terora protiv političkih protivnika. Usko je surađivala s četnicima i jugoslavenskom vojskom; zahvaljujući toj suradnji dobivali su tijekom 1920.- ih godina oružje, mogli su održavati vojne vježbe i nekažnjeno provoditi terorističke akcije protiv hrvatskih domoljuba i komunista. Neki autori upozoravaju na veliku sličnost s drugim ekstremno desničarskim pokretima koji su u Europi nastajali u isto vrijeme – fašistima i nacistima: orjunaši su bili zagovornici koncepta autoritarne države suprostavljene demokraciji i parlamentarizmu, te su – posve slično fašistima i nacistima – imali dobro uvježbane i organizirane naoružane skupine (“akcijske čete”) za pritisak i teror.

Ratna kronika Splita 1941-1945

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

2. DOGAĐAJI KOJI SU PRETHODILI USTANKU NARODA HRVATSKE: 1941-PROPAGANDA AGRESORA I APRILSKI RAT

Kada je 25. ožujka u Beču potpisan međunarodni akt o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

17 + seventeen =