Početna / Dnevni Komentar / Politika? Ma ne, momačko nadmetanje

Politika? Ma ne, momačko nadmetanje

hrvatska raste1

 

MijoUvijek u životu sam bio poprilično samokritičan šp’rema recimo mojem znanju stranih jezika, posebno engleskog, a onda poslušam naše političare i diplomate kako govore i odmah postanem silno ponosan na moj „broken english“.

Volim reći i da je politika moja strast i da jedino lijepe žene volim više od politike. Jedno vrijeme sam se na lokalnoj razini pomalo i bavio politikom, a onda kad sam shvatio da razno-razni opskurni likovi na političkoj sceni mene trebaju jedino kao „vodonošu“, okrenuo sam leđa politici. Upoznao sam brojne političare, najčešće se čudom čudeći kako neke od tih ljudi itko može ozbiljno shvaćati. Nije tu bilo govora ni o naznakama nečega što bi se moglo zvati „umjetnošću mogućeg“. Svi oni samo čekaju svoju priliku, vrebaju gdje i kako bi se mogli “ogrebati”, kako se domoći kakvog pristojno plaćenog sinekurnog radnog mjesta, pa ako bude pride i još kakvih privilegija, tim bolje.

U tom svjetlu treba promatrati i ovo što nas je upravo snašlo; tko će koga opozvati, tko koga smijeniti, tko kome „nasapunati dasku“, tko „sakupiti koliko ruku“ u sabornici za „preslagivanje“ nove većine, donošenje odluke o raspuštanju osmog saziva Hrvatskog sabora i raspisivanje prijevremenih izbora … ma za što već bilo.
Žestoka retorika zabavlja većinu naroda, ljudi se svrstavaju prema izrečenom, a u tom izrečenom je nemala količina poluistina, ordinarnih laži, podvala i obmana, pa se mnogi u nedoumici pitaju, kako se postaviti, na čiju stranu se svrstati.

Kad bi RH bila država u punom smislu, znači opće mjesto zadovoljavanja osnovnih potreba svojih državljana, a pripadnici hrvatske političke elite imali minimum osjećaja za opće dobro i bili spremni raditi za opće dobro, svrstavanje građana odnosno njihovo okupljanje oko neke ideje, neke političke opcije, ne bi bilo toliki problem.

Međutim RH nije država u tom smislu, jer je njeno osamostaljenje ostvareno bez jasne vizije njenog daljnjeg razvoja i razvoja hrvatskog društva u cjelini, riječju država je „stvorena“ samo njeni „tvorci“ baš i nisu znali što bi s njom. Dakle Hrvati u trenutku „stvaranja države“ zaista nisu bili spremni za Hrvatsku, a po svemu sudeći nisu to ni danas.
Jednako tako pripadnici hrvatske političke elite nemaju ni minimum osjećaja za opće dobro, nisu ideološki jasno profilirani, mnogi su lišeni i vlastitog stava o bilo čemu, a nisu spremni niti raditi za opće dobro. Iako se jedni deklariraju kao politička desnica, a drugi kao politička ljevica.

Ma koliko tko mislio da je hrvatski politički prostor nepremostivo podijeljen između dvije velike stranke i onih koji kao pristaju uz njih, ali i onih malih stranaka koje su poput dlaka tandrkača, pa su malo s jednima a malo s drugima, zavisno od toga koji su na vlasti, tome baš i nije tako.

Hrvatske političke stranke prvo nisu jasno ideološki profilirane, drugo, jedini spiritus movens koji pogoni vrhuške političkih stranaka u Hrvatskoj je jedino silna žeđ za vlašću, a neke se čelnike manjih političkih stranaka može i kupiti za ne baš velike novce.

Politički pismeni ljudi, ljudi koji su potpuno svjesni navedenih činjenica, znaju da sav ovaj cirkus koji se već mjesecima odvija na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni, u sabornici, ali i kuloarima, nije ništa drugo nego momačko nadjebavanje istomišljenika.
Zašto istomišljenika?
Pa zato što tobožnji politički rivali zastupaju jedne stavove kad su u opoziciji, a sasvim suprotne kad se dokopaju vlasti.

Primjerice, puna su im usta potrebe za reformom javne uprave, a svjedoci smo da im, kad dođu na vlast, na pamet ne pada da na tom planu učine bilo što.

Svi vape za uspostavom funkcionalnog teritorijalnog ustroja do trenutka kad preuzmu vlast, onda im ne pada na pamet na tom planu učiniti bilo što.

O potrebi reformskih zahvata na planu sudbene vlasti, ali i represivnog aparata, radi bujanja korupcije, slušamo godinama, ali nitko ništa ne poduzima.

 

Ustavni sud kao Čičak-Banac-Peternelov HHO s izvršnim ovlastima

 

Ustavni sud je priča za sebe, jer ovakav kakav je ispada da je iznad najvišeg tijela sudbene vlasti, Vrhovnog suda RH, ali radi svoje uloge tumača Ustava RH i iznad Hrvatskog sabora. Jel’ tko čuo da itko ima namjeru izmijeniti odnosni zakon i time redefinirati ulogu i ovlasti Ustavnog suda?

RH je svojim Ustavom definirana kao sekularna država, no pozicija KC radi Vatikanskih ugovora, katoličkog vjeronauka u javnim školama, poslovanje KC je izvan sustava PDV-a, sugerira nešto drugo, čak i kad ne bi bilo najdirektnijeg presizanja i uplitanja KC u javni i politički život zemlje.

Pa ima li tko namjeru mijenjati na tom planu bilo što? Očito je da nema. Ministar znanosti obrazovanja i sporta u Vladi „lijeve“ političke opcije usuglašava obrazovnu politiku s Kaptolom, što je njemu „normalno u zemlji s 86 % katolika“. Koga briga što je RH svojim Ustavom definirana kao sekularna država.

Odlukama ZAVNOH-a navedenim u izvorišnim osnovama Ustava RH hrvatska država se definira kao baštinica antifašizma, a koji je to antifašizam sadržan u hrljenju na bleiburška „hodočašća“? A tamo hrle i „lijevi“ i „desni“ odavati počast „nevinim žrtvama“

Negiranje procesa fašizacije Hrvatske i nepoduzimanje mjera za suzbijanje ideološke podvojenosti hrvatskog društva je još jedan specijalitet lijevih i desnih jer tobožnji lijevi će nekim povodima, primjerice prilikom obilježavanja Dana antifašističke borbe, koristiti antifašističku retoriku, koju će ali zaboraviti već i prije napuštanja šume Brezovica.
Radi svega navedenog uvijek sam isticao da je priča o HDZ-u i SDP-u priča o lopovu i onom tko lopovu pridržava ljestve.

Tužna je istina što je na hrvatskoj političkoj sceni odnos snaga takav da na izborima može pobijediti ili HDZ, odnosno koalicija koju on predvodi ili SDP, odnosno koalicija koju on predvodi. A sve dok je tome tako Hrvatska će ostati „muljevito dno Evrope“.

Pogledajte si samo na koji nam način kojekakvi redikuli, poput Marijane Petir, a ona je poznata političarka, naša zastupnica u EU Parlamentu pače, pronose slavu diljem svijeta, ni više ni manje nego promocijom „sveca genocida“ Alojzija Stepinca, a predstavnici Crkve u Hrvata se i dalje neće smjeti pojavljivati na skupovima na kojima bi ih se moglo pitati o ulozi KC u tzv. NDH.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Naši dani na Sceni Ribnjak

  Sinoć je na Sceni Ribnjak odigrana predstava Naši dani, prema tekstu Radoja Domanovića ( …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × 2 =