Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Predsjednica kao hodajući induktivni željomat

Predsjednica kao hodajući induktivni željomat

kolinda

Obzirom da je početak mjeseca i plaća redovno sjeda, dužnost predsjednice je da nastavi stvarati dojam kako ona ipak nešto radi i ne samo da radi već izgara na poslu. Naravno da je produkcija magluštine u vidu opravdavanja vlastite beskorisnosti i nepotrebnosti izuzetno težak i nadasve zahtjevan posao, a to posebno dolazi do izražaja kad nasljedite funkciju koju su prije vas držali vrhunski u tom apstraktnom poslu. Pobogu, kako doseći tu nirvanu da te izaberu na osnovu predizbornog prijedloga da kafenišeš sa građanima i da te oni za to još i plate ili da jedan predsjednički mandat prebireš po klaviru i stalno se slažeš sa svima? Ipak su njeni predhodnici dribleri svjetske klase i letvica je podignuta prilično visoko.

Zato se naša predsjednica dosjetila genijalne ideje da samu sebe pretvori u hodajući induktivni željomat.
Naime, opće je poznato da postoje radio emisije u kojima slušatelji nazovu i zažele neku glazbenu želju, na što im glazbeni urednik ispuni želju unutar radio emisije koja u svom nazivniku ima lajtmotiv željomata. Vođena tom idejom da se nečije želje, ma kako to nevjerovatno zvučalo za naše prilike, ipak mogu ispuniti, pa makar to bile tek trivijalne glazbene želje, naša predsjednica je sublimirala imaginarni željomat kao radijsku formu i spojila je sa svojim postojanjem. Dakle, vlastitu potrebu da poželi i da joj se još povrh svega želje i ostvare, spojila je u novu filozofsku formu koju je praktično primjenila na predsjedničku funkciju nikakvih ovlasti pretvorivši se u induktivni željomat.

Indukcija je inače jedna logička metoda. To je vrsta posrednog zaključka kod kojeg polazimo od pojedinačnog ka općem, a to znači da ono što vrijedi za svaki pojedinačni slučaj jedne vrste vrijedi za cijelu vrstu. Pri tome se induktivni zaključak dijeli na potpun i nepotpun, a ako se u premisama (polazni sud) nabroji svaki pojedini slučaj neke vrste, pa se zaključi o cijeloj vrsti onda je to potpuna indukcija, a ako se na osnovu nekoliko primjera neke vrste zaključi o čitavoj vrsti onda je to nepotpuna indukcija.

Kako i sami vidite, ovoj zanimljivoj definiciji indukcije posrednih zaključaka nešto je falilo i očito je da je tu prazninu u ovoj filozofskoj formi trebalo nečim popuniti. Problematika koja tišti svakog hadezeovca i koja je ustvari kamen spoticanja do ostvarenja vlastitih želja i poimanja sebe kao dijelom potpunog induktivnog zaključka, unatoč činjenici da je taj zaključak ustvari rezultat krajnje nepotpune indukcije je…”kako da vladam, da bespridržajno uzmem što mi ne pripada i da pri tome one kojima uzimam uvjerim da je to za njihovo dobro”. Ovako osupnut ovom teškom matematičko-filozofskom jednadžbom, moram priznati da je predsjednica pokazala da je i više nego dorasla svojim predhodnicima.

…ja poželjela…

Prije svega da pojasnimo kako uopće funkcionira primjena induktivnog željomata na vlastitu državnu funkciju u vidu predsjedničke figure spram vlastite države i njenih građana. Recimo, predsjednica poželi donirati novce u humanitarne svrhe, koje je dobila od poreznih obveznika kao naknadu za predsjedničku kampanju. Obzirom da bi na iznos od 1,17 milijuna kuna morala platiti porez vlastitoj državi, ona predribla vlastitu državu čija je bajdvej predsjednica i uplati lovu na račun HDZ-a koji će kasnije taj novac proslijediti potrebitima. Ok, na stranu sa driblanjem države i na stranu sa činjenicom da je lova uplaćena na račun HDZ-a koji je aman taman bio u financijskoj dubiozi, pa nisu imali ni za plaće svojim zaposlenicima, ali vijesti o daljnjoj distribuciji donirane love su u najmanju ruku šture, da ne kažem da ih za sada nema. Ako ste primjetili, ovo je primjer nepotpune indukcije koju hadezeovci drže potpunom indukcijom tj. predsjednica iz HDZ-a uzima našu lovu, pronađe rupu u našem zakonu da dio te love ne uplati na račun države, daje lovu HDZ-u, HDZ-e primi lovu i lovi za sada ni traga ni glasa.

Obzirom da je probno testiranje induktivnog željomata prošlo u prvom pokušaju, naša predsjednica uvodi navedenu formu kao opću praksu. Tako počinje nova era predsjedničkog mandata koji će biti obilježen željama predsjednice i poremećenog induktivnog zaključivanja. Odnosno, nepotpuni induktivni zaključci postaju potpuni zato što predsjednica opće zaključke donosi ravnajući se samo po HDZ-ovoj logici i iste primjenjuje kao opću formu.
Tu ne bi bilo ništa čudno da nije njemački logičar Hempel inspiriran indukcijom predložio paradoks koji je dobio naziv, gle koincidencije, paradoks gavrana (Karamarko-crni).

Da ne odlutamo u bespuća logike vratimo se na našu predsjednicu i njenu ulogu induktivnog željomata.
Kako vrijeme odmiče tako i naša predsjednica uviđa da su njene ovlasti na razini fikusa i da će kako mandat teče postati upravo ono što su bili i njeni predhodnici. Zato je nužnost primjene ove forme i više nego potrebita. Predsjednica kreće sa jakim adutima, pa fabricira želje i istodobno ih ispunjava (manje-više uspješno), nudeći javnosti oblačiće magle kao spasonosne oblake koji će napojiti ovu opustošenu zemlju toliko potrebitom kišom radikalnih promjena.

Časkom je predsjednica u sukobu sa premijerom ispisujući svoje želje putem medija, časkom je u Afganistanu gdje opet imamo naglasak na njene želje, zatim je tu odlazak u BiH-a gdje se njene želje sljubljuju u poetskoj formi kroz želju predsjednice da se susretne sa Halidom Bešlićem u čevabdžinici “Željo”. Ovaj koloplet patos želja i sustavnog fabriciranja ništavila što je upakiran u famu ozbiljnog državničkog zadatka i prezentiran kao važna državna funkcija, doživio je potpuni fijasko tamo gdje se nitko nije nadao.

Zaigrana kao štrumfeta, predsjednica je prpošno krenula u još jednu veselu akciju sad već kodnog imena “tidam-tidam-tidam, ja želim, ja želim…želim poboljšati poljoprivredu”.
Prvo je otišla na sastanak predstavnika Hrvatske poljoprivredne komore iz pet slavonskih županija u mjestu Siče te poručila, a što drugo nego “Bolje korištenje fondova za ruralni razvoj, poljoprivredu, ribarstvo. To je ono što želim vidjeti u Hrvatskoj”.
Nakon toga je veselo “odskakutala” do ministra Jakovine da mu izrazi svoje preostale želje i to bi po ne znam koji puta prošlo u javnosti kao još jedan uobičajan radni dan naše predsjednice, samo da se naša predsjednica malo više potrudila da pročita upute o korištenju induktivnih metoda i primjenu istih, a posebice je trebala obratiti pažnju da je njeno epohalno otkriće zvano induktivni željomat ipak premalo testiran i to na ne baš reprezentativnoj skupini (HDZ-ovcima i njihovim simpatizerima).

Predsjednica je odlučila poslušati dvojicu braće Markić što prosvjeduju ispred ministarstva poljoprivrede i nakon što je čula njihovu priču poželjela se mimo protokola sastati sa ministrom Jakovinom. Kako je slučaj delikatan zbog činjenice da prosvjednici štrajkaju glađu, sam zahtjev predsjednice za nenajavljenim sastankom činio se logičnim, ali kako smo uvidjeli da logičko zaključivanje nije baš najjači adut predsjednice, katastrofa se možda ipak dala naslutiti.

Ministar Jakovina prvo se poslužio starim uredskim trikom pod nazivom “recite da sam na sastanku” ,a kako predsjednica nije od jučer odmah je prozrela namjere ministra i rekla je “ako je na sastanku, pričekat ćemo“. Stjeran u kut ministar Jakovina se sakrio u ured sve se nadajući da će predsjednica otići, ali predsjednica kreće u protunapad…ipak je predsjednica naumila ostvariti svoje želje i ušla je u ministarstvo. Taj manevar je zatekao ministra koji je tako prepadnut i zaskočen zbunjeno ugostio predsjednicu. Razgovor je po pričanju svjedoka potrajao oko pola sata.

Uz predsjednicu i ministra, u Jakovininu su uredu bili i savjetnici predsjednice Mladen Pavić i Mate Radeljić te glasnogovornik Luka Đurić. Prema tvrdnjama sudionika, ministar Jakovina objašnjavao je da on nije kriv za prilično kaotično stanje u dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta te da je dokumentaciju proslijedio DORH-u. Predsjednica je upozorila da, kad se dogodi takav dramatičan slučaj, građanima nije najvažnije tko je kriv, nego da državne institucije brzo reagiraju i pronađu u dan-dva konkretno rješenje. I baš kad se rasprava o Markićima zahuktala, otvorila su se vrata, ušla je tajnica i rekla: “Ministre, zove vas premijer.” Jakovina je istrčao iz ureda bez pozdrava i nije se vraćao. Savjetnik Pavić za nekoliko je minuta otišao pitati tajnicu gdje je ministar, a ona mu je odgovorila da je morao hitno otići k premijeru. Kad je to čula, predsjednica je pratnji kazala “Idemo”…prenosi portal (Direktno.hr).

I to bi u konačnici bilo to. Još jedan isprazan državnički potez predsjednice koji je završio potpunim debaklom, koji je imao zadatak da još jednom prezentira predsjednicu kao brižnu, pažljivu, obzirnu i požrtvovnu kada su u pitanju problemi građana i još jedan diletantski pokušaj opravdavanja potpuno besmislene funkcije u društvu što ima nazivnik “predsjednik države”. Osim toga, ovaj odlazak ministra Jakovine sa sastanka bez pozdrava i oštro i odlučno “idemo” predsjednice, konačno je rješenje nepotpune indukcije koja je u glavama HDZ-ovaca nekom naopakom jednadžbom stalno potpuna.

Predsjednica je svom pohodu na političke poenčiće ovaj puta izrekla samu suštinu svoga postojanja na funkciji predsjednice i ma kako se trudila to prikriti ipak je njena uloga sve jasnija. Reći…“građanima nije najvažnije tko je kriv” i to onda preko svojih jataka proturiti u javnost, nakon pljačke stoljeća iz redova HDZ-a i to baš u ministarstvu na čijem je čelu sjedio Čobanković koji je za milijunske malverzacije samo gulio krompire, postaje prilično dijabolična izjava.
Takvo promišljanje predsjednice dovodi nas do zaključka da bi najbolje bilo da svi zaboravimo tko je ustvari kriv za ovo sranje od života koje živimo i da se lijepo vratimo tamo gdje smo bili i da svi zajedno pristupimo rješavanju stvarnog problema koji tišti svakog poštenog HDZ-ovca, a koji glasi…
“Kako da vladam, da bespridržajno uzmem što mi ne pripada i da pri tome one kojima uzimam uvjerim da je to za njihovo dobro”

 

piše: Branko Rafajac


Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

16 + 4 =