Početna / Istaknuto / Putopis s mjesta zločina

Putopis s mjesta zločina

 

Piše: Ratko Šantl

Prolazeći nedavno Koprivnicom, pažnju mi je privukao kompleks zgrada s kojih je već odavno otpala fasada i po kojima raste bršljan i mahovina, gotovo zakrivajući pročelje od crvenih cigli. Ispred tih objekata, proteže se sivi zid s jedne strane i blijedoružičasti s druge, između je šetnica. Također, u tom kompleksu nalazi se i impozantan, nekoliko metara visok toranj nalik na osmatračnicu. Uokolo uređen okoliš s travnjakom i drvoredom, ograđen. Iza se prostire poljana s visokom travom. U daljini – velike tvorničke hale poznatih tvrtki. Ukratko: zapušteno spomen područje, nijemi svjedok prošlosti i ljudskog stradanja. Logor Danica.
O logoru Danica postoje šturi podaci – Wikipedija na hrvatskom ima svega pet rečenica – iako je to bio (kako ondje stoji) prvi osnovani logor u marionetskoj tzv. NDH. Wikipedija na srpskom iznosi mnogo više činjenica – jedan od razloga zašto je pri istraživanju povijesti i kritičkog pisanja o njoj potrebno konzultirati više izvora.
No, već i ovdje počinju nejasnoće. Naime, Wikipedija (hr) navodi da je logor osnovan 29. travnja 1941. te da je ukinut u jesen 1941. (Točan datum ukidanja se ne navodi. Možda nema dokumentacije – a možda su autori članka na našoj Wikipediji bili površni pa nisu dovoljno istražili temu.) Wikipedija (srp.) donosi podatak da je logor osnovan ’15. aprila 1941.’ i da je postojao do ‘1. septembra 1942.’ Još je zanimljivije da jedan izvor navodi kako je logor postojao od proljeća do jeseni 1941., dok drugi kaže da je postojao do 1942., dakle godinu dana dulje! Nekako smo više skloni vjerovati (iako je to žalosno) da je logor postojao do 1942. a ne samo nekoliko mjeseci 1941. Pouzdane odgovore nam je u konačnici dala web-stranica Muzeja grada Koprivnice – Spomen područje Danica. Ondje se navodi da je Danica osnovana ‘u proljeće 1941.’ a da je prestala postojati ‘u jesen 1942.’ Time su se potvrdile naše slutnje da je logor djelovao dulje a ne samo nekoliko mjeseci, kako navodi nepouzdana Wikipedija na hrvatskom.Također, procjena broja žrtava varira. Wikipedija na engleskom spominje da je kroz njega prošlo oko pet tisuća žrtava (Židova, Srba, Roma, Hrvata te drugih nacionalnosti) dok Wikipedija (srp.) navodi da su za 3. 358 osoba utvrđeni osobni podaci. Stranica Muzeja grada Koprivnice kaže da je broj zatvorenika u Danici 5 600 – opet, nažalost, veći broj.

Po svojoj namjeni to je bio tranzitni logor (iz njega su se zarobljenici upućivali u druge logore) – no, to ga ne čini manje strašnim. Naime, mnogi se nisu živi vratili nakon što su odvedeni iz njega. Logor je dobio ime po bivšoj tvornici Danica koja je stajala na tom mjestu, a memorijalni prostor je uređen 1981. Devedesetih je to područje bilo i devastirano, a sve do 2003. (kako navodi Muzej) spomen-područje nije ni održavano – što, nažalost, daje zornu sliku o nama i našem odnosu prema prošlosti.

SPOMENICI VELIKOME VOĐI

U razdoblju od 1990. do 2000. u našoj je domovini srušeno oko tri tisuće antifašističkih spomenika, što je više od polovice koliko ih je bilo postavljeno. O tom vandalizmu izdana je (2001.) i knjiga od čak 345 stranica. Ako netko minira, ruši i uništava spomenike antifašizmu – onda takva osoba uništava i naslijeđe antifašizma, ali rušenjem spomenika ne može se izbrisati povijest!
Prema podacima s hrvatskih portala, diljem Lijepe Naše niknulo je osamdesetak spomenika generalu i vladaru Hrvatske u razdoblju devedesetih. Ima ih različitih veličina – od bisti pa do natprirodnih veličina – a na nekima, veliki vođa ni ne liči na sebe ili ispada komično.Teško je u tome pronaći neku logiku. S jedne strane se dižu spomenici u spomen osobi koja je pristupila KPJ i borbi protiv fašizma, a s druge strane – spomenici toj borbi dižu se u zrak!
Doktor povijesnih znanosti, genral JNA i general HV-a Tuđman bio je sudionik antifašističkog pokreta od samih početaka (1941.), a od 1942. član je i KPJ. Brzo napreduje u hijerarhiji (zamjenik komesara) i 1945. već se nalazi u Beogradu. Završava vojnu akademiju, dogurao je do čina generala, bavi se povijesnim istraživanjima i objavljuje knjige. Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća postaje disident (1967. izbačen je iz KPJ.) te je umirovljen a kasnije i zatvaran u nekoliko navrata.(Krleža mu je, svojim zalaganjem, pomogao da izbjegne višegodišnju robiju, pa je budući vladar Hrvatske odslužio tek devet mjeseci.) Devedesetih se politički aktivira i pokušava spojiti nespojivo – antifašizam i ustašku ideologiju.

BALKANSKI MIROTVORCI IZ DAYTONA

Svi ti spomenici koji veličaju Tuđmana odnose se na njegovo djelovanje devedesetih godina, pa ga se tako često prikazuje u poznatoj gesti s pobjedonosno uzdignutim rukama. Međutim, zamislimo ovo: da nekim slučajem nikne negdje kod nas Tuđmanov kip s partizanskom kapom i vojničkom odorom. To Tuđmanovi glorifikatori ne bi mogli podnijeti – njegovo djelovanje prije 1989. se zaboravlja, a pogotovo ono do 1945. Za usporedbu, Ivica Račan, čelnik SKH i kasnije SDP-a bio je puno staloženiji i umjereniji čovjek i državnik nego bivši komunist Tuđman. Međutim, rijetko se čuje da npr. i Račan itekako ima pozitivnu ulogu u počecima višestranačja u Hrvatskoj. Sve se vrti oko dr. Tuđmana.
Wikipedija (hr) Račanu ipak priznaje sljedeće:
‘Zasluga je Ivica Račana to što su prihvaćeni izborni zakoni, što je prihvaćeno da se raspišu demokratski izbori, zasjenjena je bila slomom tadašnjeg poretka, ali ipak on je bio dio progresivnih snaga SKH koji su omogućili uvođenje višestranačja.’
te
‘Na 14. izvanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije u siječnju 1990. de facto je izvukao Hrvatsku iz Jugoslavije pod šapom Slobodana Miloševića.’
Međutim, Račanu (koliko nam je poznato) nije podignut niti jedan spomenik u domovini – a rijetko mu se iskazuju počasti. Neki ga se sjete za godišnjicu smrti – a Ulica Ivice Račana postoji u Đakovu. I to je sve!

Međutim, vratimo se opet na prvog autokratskog hrvatskog predsjednika. U povijesti je ostalo zabilježeno da je ‘Daytonskim sporazumom okončan rat u BiH’. Taj dokument su potpisali Predsjednik Predsjedništva BiH Izetbegović, predsjednik SR Jugoslavije Milošević i čovjek neobično zanimljive biografije pune kontradiktornosti, Tuđman. Po tome, ispalo bi da su navedena trojica – mirotvorci jer su svojim potpisima u Daytonu ‘zaustavili rat’. Međutim, tko je započeo rat? Pa, opet ta trojica – Alija, Slobo i Franjo! Čovjek se na kraju mora zapitati: jesu li ta trojica bili miroljupci ili ratoborci? Dakako, oni koji vole Slobin nacionalizam i rušilačku politiku označit će ga kao pozitivca dok su ova druga dvojica negativci, ukratko: ovaj ‘naš’ se borio za mir, ratujući protiv one druge dvojice! Ista stvar (samo u drugoj državi) vrijedi i za ostalu trojicu. Hrvatska je devedesetih provodila ‘miroljubivu’ politiku (naročito u BiH, gdje je štitila tzv. nacionalne interese.) Što bi Momčilo Bajagić – Bajaga rekao: totalno nerazumljiv Balkan!
Ovo je ovde Balkan, mirisni cvet,
Totalno nerazumljiv za ceo svet!
Tu svako može biti – dušman i brat
Svakih pedeset leta – izbija rat!

Nadalje, zamislimo ovaj scenraij: u Zagrebu se postavi spomenik Daytonu, a prikazivao bi Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića kako se smješkaju i rukuju. Spomenik valjda ne bi preživio ni dvadeset četiri sata. Miloševićevu figuru bi bijesni rodoljubi raščetvorili; Alijinu bi išarali grafitima – a na Tuđmanovu bi čelu iscrtali šahovnicu (s prvim bijelim poljem) i veliko slovo ‘U’.

Prošetao sam spomen-područjem Danica u sumrak. Park nije osvjetljen – jedina rasvjeta dolazi s ulice. Na zidu, crna ploča s uklesanim imenima žrtava koje su prošle logorom Danica – zapažam velik broj židovskih prezimena – ona se ponavljaju što znači da su ovdje slane cijele obitelji – žene, djeca, muškarci, starci… samo zato jer su bili druge nacionalnosti i jer je tzv. NDH slijedila rasističku politiku svog uzora, njemačkog Reicha. Kroz logor je prošlo više od dvjesto žena, četrdesetak djece i četristotinjak Hrvata koji se očito nisu slagali ili nisu bili po volji endehaškom režimu te na tisuće hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Brojke koje su, zapravo, ljudske sudbine…
S druge strane memorijalnog područja, ograda i, tabla s upozorenjem: ‘Opasnost od rušenja’.

Tako u našoj zemlji spomenici antifašizmu padaju od rušilačke ruke destruktivnih elemenata, ili nijemo propadaju zbog nebrige države koja je – kako stoji zapisano u njenom Ustavu – zasnovana na temeljima antifašizma.

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ustaško-revijalna komponenta proslave Oluje izmještena iz Knina u Slunj

  I dok su prošle godine u Kninu službeno Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

12 + 9 =