Početna / Istaknuto / Revizionizmom protiv socijalizma

Revizionizmom protiv socijalizma

oslobođenje

 

Prenosimo sa stranice: Radnički portal

 

Uz blagoslov ministra kulture Hasanbegovića, u Hrvatskom povijesnom muzeju otvorena je izložba naziva ’45. na kojoj smo svjedočili povijesnom revizionizmu i omalovažavanju antifašističke borbe. Zadatak ove izložbe jest kulturni i simbolički obračun vladajućih elita sa tekovinama antifašističke tradicije i socijalističkog društvenog uređenja.

anja

 

 

karlo jurak

 

 

Pišu: Anja Grgurinović i Karlo Jurak

 

 

 

 

U HRVATSKOM POVIJESNOM MUZEJU 10. ožujka 2016. godine otvorena je izložba pod simboličkim nazivom ’45. Izložbu je predstavila nova ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja MATEJA BRSTILO RAŠETAR te ministar kulture ZLATKO HASANBEGOVIĆ, poznat po svojim revizionističkim stajalištima i neoustaškoj prošlosti. Otvaranju izložbe prisustvovali su i pripadnici akademske zajednice, a među njima je bio i IVO BANAC koji inače za sebe kaže da je “liberalnih stajališta”. Promotrimo pažljivije što se pod tim podrazumijeva.

 

miting

 

Brstilo Rešetar 1945. godinu opisala je kao “razdjelnicu povijesti” kad se dogodila radikalna smjena vlasti, a HRVATSKA se našla “na strani pobjednika i gubitnika”. Nakon toga uslijedio je očekivani nastavak – period od 1945. godine nadalje opisan je kao “dugotrajna epoha komunizma” i “razdoblje represije”. Sve su to za nju “dobro poznate i utvrđene činjenice”, no, kako kaže, cilj izložbe nije “balansiranje strana” i “relativiziranje fašizma”. Na sve se nadovezao ministar Hasanbegović s napomenom da je jedna od zadaća historiografije sagledati “više perspektiva”. Ne čudi mnogo što se desničar poziva na pluralizam kada mu potporu za to daje čovjek “liberalnih stajališta”. Osim govora dotičnih osoba posjetitelji su mogli vidjeti multimedijalne prikaze EUROPE za vrijeme DRUGOG SVJETSKOG RATA, čuti propagandne filmove, vidjeti niz predmeta, dokumenata i slika iz vremena 1945. godine.

Partizanski pokret otpora u okupiranoj Jugoslaviji bio je ujedno i radnički pokret te izraz bunta mnogih potlačenih narodnih masa, obespravljenih kako u Kraljevini Jugoslaviji, tako i za vrijeme njene okupacije pod nacifašističkom čizmom.

Ova se izložba savršeno uklapa u kontinuirani trend historijskog revizionizma, kod nas ojačanog nakon ustoličenja nove vlade. Taj trend naročito je prisutan u zemljama istočne Europe, tzv. tranzicijskim zemljama koje su devedesetih godina proživljavale restauraciju kapitalističkih društvenih odnosa, pri čemu su napadi na socijalističku prošlost logični sastavni dio toga. Za revizionističke tendencije karakteristično je stavljanje fašističkih i antifašističkih snaga na istu razinu, što se upravo čini kad se kaže da je ’45. Hrvatska “bila na strani pobjednika i gubitnika”. Relativizacija posebno zadovoljava antikomunističke sentimente, veoma izražene upravo u zemljama istočne Europe gdje je fašizam pao borbom komunističkih partija i gdje su nakon toga uspostavljena uređenja koja su barem službeno bila socijalistička.

 

oslobodjenjezg

 

Stavljanje fašizma i komunizma u isti koš ima dvostruku funkciju. Kao prvo, time se želi legitimirati postojeći liberalno-demokratski poredak, a kao drugo i važnije, nastoji se obračunati s revolucionarnom tradicijom smještenom u temeljima antifašističkih ustanaka u većini zemalja istočne Europe. Obračun s revolucionarnom tradicijom na taj način pogoduje vladajućim klasama koje od početka devedesetih godina sustavno provode svaki oblik napuštanja tekovina socijalističkog društvenog uređenja. Osim opće devastacije industrije, oduzimanja radnih mjesta te prodaje društvene i državne imovine, potrebno je također i simbolički raskrstiti sa svime što se povezuje s tim vremenom, a to uključuje i antifašističku tradiciju. Važno je napomenuti da je partizanski pokret otpora u okupiranoj JUGOSLAVIJI bio ujedno i radnički pokret te izraz bunta mnogih potlačenih narodnih masa, obespravljenih i u KRALJEVINI JUGOSLAVIJI i za vrijeme njezine okupacije pod nacifašističkom čizmom. Stoga pitanje odnosa između fašizma i antifašizma nije puko vrijednosno pitanje koje tobože nije povezano s konkretnim socijalnim borbama i borbama potlačenih općenito.

S obzirom na sve to, izložbu ’45. s razlogom možemo okarakterizirati kao revizionističku i kao dio širih tendencija u društvu suočenom s bolnim procesima restauracije kapitalizma. U takvim procesima ni krajnje desne pojavnosti nisu izuzetak jer je njihov glavni cilj nasilno gušenje svakih mogućih progresivnih pokreta i ideja.

 

partizaninadinari

 

Radnički portal

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Deveti krug (za trg) pakla

  U subotu 06. 05. 2017. se sve ono „slobodarsko“ i „napredno“ što Zagreb ima …

Jedan komentar

  1. FRANO,PETRUSIC2@

    TKO JE IVO BANAC I NJEGOV ŠERIJATSKI ISTOMIŠLJENIK HASAN-BEG-EFENDIJA.

    IVO BANAC JE APSOLUTINI KLERIKALNI HOMO-EREKTUS ,BEZ OSTATKA .ON JE ČOVO ,REKAO BI HEGEL, NA STUPNJU NESRETNE SVIJESTI KOJA GA PREDICIRA KAO ZATUCANOG POVJESNIČARA KOJI SE U SVOJIM ISTUPIMA ILI DA IH NAZOVEM PISANIJAMA ,BILO U KOM SVOJSTVU ILI BILO O NEĆEMU ,UVJEK OČITUJE KAO SKOLASTIČKO-DOGMATSKI KATOLIČKI TADICIONALIST KOJI NIKADA NIJE NAUČIO MISLITI , A POSEBNO NE DIJALEKTIČKO MATERIJALISTIČKI , DA BI NJEGOVE PISANIJE BILE U BILOKOJOJ FORMI INTERESANTNE DA IH SE UZIMA ZA OZBILJNO ČITANJE ,A KAMOLI ANALIZIRANJE..PA NIJE NIŠTA NEOČEKIVANO DA SE BANAC UVJEK NAĐE TAMO GDJE SE JAVLJAJU DEKADENTNI POKRETI KOJIMA DAJE SVOJU POTPORU JER ON SVOJE BIVSTVOVANJE TEMELJI I ŽIVI U TAKVOM ROBOVSKO-KALSNO-KLERIKALNOM DRUŠTVU KOJE GA JE PROIZVELO KAO TAKVOG ,PA NJEGOVA POTPORA ZATUCANOM ISLAMSKOM ĐIHADISTI ,HASANBEG-EFENDIJI, KOJI JE SVOJE ISLAMSKE ĐIHADISTIČKE FRUSTRACIJE-ŠERIJATSKE UZORNOSTI UGNIJEZDIO U ČOPORU ISTIH TAKVIH ZATUCANIH SREDNJOVJEKOVNIH KATOLIČKIH SLJEDBENIKA NAZVANIH STRANKA KLEROFAŠISTČKIH PRAVA,HOLOKAUSTSKE PROVENIJENCIJE ,KATOLIČKOG ŠERIJATSKOG UZUZA, STEPINČEVSKE BOŽJE DRŽAVE.I GLE PARADOKSA SVE SE TO DEŠAVA U DRUGOJ DEKADI 21VOG STOLJEĆA U NAJVEĆEM ZAMAHU LJUDSKE ZANOSTI KOJA SE PREDICIRA U KIBERNETICI ,ODNOSNO PLANETARNOJ TEHNOLOPGIJI ČIJI JE CILJ KIBER-KOMUNIZAM, KADA PROIZVODNE SNAGE POTIRU SVE VLADAJUĆE ODNOSE U KOJIMA ODUMIRE SVIJET UTEMELJEN ,ETNIČKI, VJERSKI,PROSTORNO-NACIONALANO I KLASNO-KASTINSKI .KADA NOVA TEHNIKA I TEHNOLOGIJA PROIZVODI DRUGAČIJE DRUŠTVENE I DRUŠTVENO-PROIZVODNE ODNOSE U KOJIM NEĆE EGZISTRIRATI PRIVATNO VLASNIŠTVO .PA JE IMENOVANJE OVOG ISLAMSKOG DRIPCA SA DINARSKIH OSOJA I RPISOJA ,NEKIM MINISTROM, JE POVIJENI ANAKRONIZAM.
    PA NAM OVAJ,DINRASKO- KANDAHARSKI ILI DŽALALBADSKI ZATUCANI TALIBAN ,ISPRDAK NEKOG KOLJAČA ,PLJAČKAŠA SS-HANDŽARDIVIZIJE, FEUDALNO-ŠERIJATSKE SLJEDBE , SADA I OVDJE ,TUMAČI ŠTO JE TO FAŠIZAM A ŠTA JE TO ANTIFAŠIZAM, A JOŠ NAKAZNIJE JE SLUŠATI NJEGOVO TUMAČENJE SLOBODE ,LJUDSKIH PRAVA ILI NACIONALNE SAMOSTALNOSTI. DA NEKIM SLUČAJEM VELIKI UMOVI EVROPE ,HEGEL ,MARX I DRUGI POSLUŠAJU ARALAUK- AVAZA OVOG DŽUKCA IZ SAUDISJKIH FEUDALNIH, DUHOVNIH RASPUČA ,HEGEL BI SE UPITAO DA LI JE ON ZAISTA POGRIJEŠIO KADA JE TVRDIO DA SU PROTURIJEČNOSTI OBILJEŽJE PROGRESA DA JE TO DIJALEKTIKA NA PRERRDIKACIJI IZ ČIJIH NARASLIH PROTURIJEČNOST SE BUDI NARODNI DUH I KREĆE BRZINOM OD 7 MILJA DA RIJEŠI TE PROTU- RIJEČNOSTI UVOĐENJEM NOVIH SUVREMENIJIH DRUŠTVENIH ODNOSA KOJI EMANIRAJU IZ TOG STANJA ,A ČUJE OVAKVE AVAZE ISPRDAKA NACISTIČKE SVIJESTI ILI FEUDALNO ŠERIJTSKE SLJEDBE OD HASAN-BEG-EFENDIJE I STEPINČEVSKOG MLETAČKOG GOSPARA BANACA, KOJI NAM ŠALJU PORUKE SVOJIH POIMANJA SVIJETA I ODNOSA U NJEMU ,KOJIM POVODOM BI IH MARX NAZVAO OVNOVIMA JER VIŠE IMAJU U MOŠNJAMA NEGO U TIM KLERIKALNO-ŠERIJATSKIH TIKVAMA.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

eighteen − eighteen =