Početna / Istaknuto / San o brisanju duga ili: zavjerom protiv zavjere

San o brisanju duga ili: zavjerom protiv zavjere

San o brisanju duga ili: zavjerom protiv zavjere

Završena je prva sezona obećavajuće NBC-jeve televizijske serije Mr. Robot

Televizijska serija Mr. Robot od pilot epizode do kraja emitiranja prve sezone prešla je put od potencijalne serije godine, do blagog razočaranja. Tome obično kumuje kritičarsko nestrpljenje i potreba da se piše o prvoj ili prvih nekoliko epizoda, da bi se kasnije, kad stvari pođu krivo, popravljala šteta i opravdavalo se pisanjem iznova nešto oštrijih kritičkih prikaza, ali ne uvijek i redovito. Posljedica toga su uglavnom visoke prosječne ocjene na internetskim servisima, koje uglavnom ne budu primjerene te ne odražavaju istinsku kvalitetu nečega. Isto se dogodilo i s Pravim detektivom, samo je pad bio znatno teži, a samim time i razočaranje veće, dok za Mr. Robota još itekako ima nade.
U fokusu radnje je mladi kompjuterski programer i genijalni haker Elliot Alderson, kojega tumači izvrsni Rami Malek, zapažen već u miniseriji The Pacific (2010.) producenata Spielberga, Hanksa i dr. Uz njega, tu je još cijeli niz sjajnih glumačkih ostvarenja: Christian Slater u ulozi tajanstvenog Mr. Robota, zatim Portia Doubleday (Elliotova prijateljica Angela Moss), Michel Gill (njegov šef Gideon Goddard), Gloria Reuben (psihologinja Krista Gordon) i možda najbolji Martin Wallström (biznismen Tyrell Wellick) i dr.

Robin Hood na morfiju (minimalno spoilera)

Elliot je danju zaposlenik tvrtke Allsafe Security, a noću je opsesivni haker koji špijunira sve i svakoga, štogod mu padne na pamet, svidi mu se ili mu zasmeta. Ipak, kako za gledatelja ne bi bilo sumnje, već u uvodnoj sceni u Ron’s Coffeeu prikazan je kao pozitivac, i otada smo uvučeni u priču kao njegovi suputnici i fanovi. Nalazimo ga kao usamljenog, asocijalnog tipa (fuck society njegova je mantra) koji troši opijate, priča s imaginarnim prijateljem, ne presvlači se kroz deset epizoda, posjećuje psihijatricu i plače na podu pored kreveta – što je možda stereotipan prikaz jednog kompjuterskog frika, odnosno hakera, ali dovoljno jasan signal da s njim nešto definitivno nije u redu. Pravi zaplet nastaje kada ga tajanstveni Mr. Robot uvuče u svoju hakersku družinu fsociety s tajnim i ambicioznim planom ni manje ni više negoli rušenja kapitalističkog, bankarskog sustava na planetarnoj razini, i to hakiranjem najmoćnije korporacije svijeta, E-Corpa, koja mladom Elliotu predstavlja oličenje beskrupuloznosti i zla. Hoće li uspjeti, pogledajte.

San o brisanju duga ili: zavjerom protiv zavjere
Novi američki psiho – biznismen Tyrell Wellick

Mada je serija ambiciozno zamišljena i snimljena, te uglavnom uspijeva zadržati napetost i tjeskobnu, paranoičnu atmosferu, ipak nije imuna na povremena stereotipna rješenja i predvidljivost, kao i veliki danak uzorima. Već i to što Elliot u razgovorima s Mr. Robotom i ostalim prijateljima korporaciju naziva Evil Corp (a koja tako i samu sebe naziva!) u startu pobuđuje sumnju, a uporna tajanstvenost Mr. Robota dodatno pojačava taj dojam i s vremenom pridonosi općoj predvidljivosti, ponajprije Elliotovog zdravstvenog stanja te stvarne prirode njegova mentora. Signali postoje od prve epizode, a kada se obiteljska pozadina počne osvjetljavati, dosta toga postaje jasnije i prije kraja.
Što se uzora tiče, oni su suviše očiti i u seriji se često razotkrivaju na nultom stupnju referencije, dakle citiranju. Kada vam Mr. Robot izgovori rečenicu tipa: Ovdje si jer osjećaš da nešto nije u redu sa svijetom, čega ćete se prvo sjetiti? Neo Anderson i Morpheus? Elliot Alderson na morfiju!
Autor serije Sam Esmail i sam je kao najveće uzore u stvaranju serije naveo filmove Matrix, Fight Club, American Psycho, Taxi Driver i seriju Breaking Bad, što je za svaku pohvalu, ali je kroz radnju provedeno suviše očito. Traga je svakako ostavilo i djelovanje poznate hakerske skupine Anonimyus, i filmovi poput O za Osvetu, recimo, u kojemu se također pojavljuje buntovnik sakriven iscerenom maskom i putem video-snimaka eliti daje ultimatume. No previše citiranja ostavlja dojam već viđenog.

Don Quijote na Internetu

Radi se o vrlo pomodnom tematiziranju prirode same stvarnosti kroz borbu usamljenih pojedinaca s moćnim i beskrupuloznim sustavom. Obrazac je dobro poznat, ali očito još uvijek potentan: gledatelj je uvučen u subjektivni doživljaj stvarnosti glavnog lika o čijem zdravstvenom stanju u samom startu ne zna mnogo, ali kako se radnja razvija i odmiče, odnosno zapetljava, tako se s druge strane otpetljava slika njegova unutarnjeg svijeta s osobnim i društvenopolitičkim kontekstom i uzrocima. Tako smo na kraju u dilemama: što je od svega viđenog bilo stvarno, a što iluzija? Je li on zapravo pozitivan ili negativan lik, dobar ili loš? Na čijoj smo mi to strani bili na početku, a na čijoj smo sada?
Sve je to vrlo uspješno provedeno i u Mr. Robotu, pa iako smo ove godine odgledali serije slične problematike (u Pravom detektivu policajac kontra bolesnog sustava, u Better Call Saul sve iz pravničke perspektive), nemamo dojam da je serija suvišna, a vrijeme utrošeno na nju bačeno u vjetar. Doduše, negdje od sedme epizode zamor počinje stvarati neprekidno vrtoglavo hakiranje (svako svakoga, pa i sami sebe), a Elliotovo ponašanje i odnos s drugima pri kraju već krene na živce, ali s obzirom na uzbudljivu pozadinu, podnošljivo i oprostivo.

San o brisanju duga ili: zavjerom protiv zavjere
“Živio Elliot Alderson, naš junak!”

Veći je problem simplificirani prikaz kapitalizma kao tvorevine koju može srušiti (ili je barem uzdrmati) nekoliko kompjuterski pismenih ljudi (možda čak i samo jedan); za potrebe serije E-Corp je utjelovljenje kapitalizma i kako se čini, svih zala današnjice (na njihovim hodnicima Elliot susreće pokrovitelje ISIS-a i Hezbollaha rukom pod ruku), pa se sve u biti svelo na pokušaje hakiranja jedne, doduše čudovišno velike, tvrtke… no, poanta je jasna, mada i sama preočita i pojednostavljena. Elliotove kritičke tirade su neupakirane i neuvijeno izgovorene, dakle često frazerske i pozerske, forumaške i birtijaške, a neprijatelji i zlo izravno su prokazani i precizno locirani. Živozidaška sklonost zavjerama, tim utabanim prečacima do razumijevanja stvarnosti, rekli bismo prigodno. Takva razina kritičnosti inače kompleksnih i jednim pogledom teško obuhvatnih sustava kakvi su zapadne demokracije, bankarstvo i kapitalizam lako nam može zasmetati, pa ju je najbolje jednostavno zanemariti i pažnju usmjeriti na razinu likova, njihove privatne priče i sudbine, od kojih su neke istinski tragične.

Mr. Robot je vrlo moderna serija koja ne bježi od gorućih problema suvremenog Zapada i cijeloga svijeta (ukratko, dužničko ropstvo), niti se klanja ikakvim svetinjama i ikonama tehnološkog doba, osim možda anarhiji (divni kaos, kaže Mr. Robot); pa iako ne doseže superiornost Breaking Bada i jednako genijalnog spin-offa Better Call Saul, svakako je vrijedna pažnje.
Do kraja se dosta toga zakompliciralo, ostala su neka neodgovorena pitanja i neizvjesni ishodi određenih konflikata, što bi drugu sezonu moglo učiniti jednako zanimljivom, a nadajmo se i boljom.


Facebook komentari

Davor Ivankovac

Književni proleter i volonter, čita i piše kada mu to mačak Arthur dopusti, inače je beskompromisan.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × 4 =