Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Serijska slučajnost

Serijska slučajnost

horvatinčić

“Nakon još jedne crte kokaina i ispijene čaše šampanjca Veuve Clicquot, Martin je kroz polumrak sobe tiho, koliko to dopuštaju jahaće čizme, koračao do kreveta. Stao je iznad postelje i nježnim pokretom ruke maknuo plahtu sa njenog golog tijela.
Oduvijek je volio promatrati golo žensko tijelo, to je za Martina neka vrsta relaksacije nakon burne noći. Ipak, polako je ušmrkani kokain krenuo kolati kroz tijelo, osjećao je Martin da je vrijeme da krene, nema se više što čekati jer ako ne krene, može mu se javiti ponovo glas mame „Sine nisam te tako odgajala“, što ga ponekad pokoleba, a danas je odlučio ne propustiti savršeni trenutak.

U trenu se okrenuo i odlučnim koracima uputio prema izlazu svoga elitnog stana. Zastao je na trenutak i sjetio se samo da mu je ostala jedna obaveza od sinoć. Ušao je u gostinjsku sobu u kojoj je bio mladić od nekih 22 godine.
Oprosti ako sam te prepao rekao je Martin, ali žurim. Nema problema odgovori mladić, polako se i ja spremam. Martin je primio mladića za ruku i privio ga sebi.
Znaš što osjećam, ali nadam se da razumiješ u kakvom društvu živimo.
Znam reče dečko, sve razumijem.
Uslijedio je dug i strastven poljubac …novci su ti u dnevnoj na stolu, posluži se sa čime želiš, nemoj se ustručavati rekao je Martin i hitro je izašao van.
Jutarnja magla što se dizala nad Zagrebom razlijevajući se između sivih zgrada, bila je tmurni predznak onoga što će uslijediti.

Martin je sjeo u crni terenac i zatvorio oči. Nešto se u njemu lomilo i znao je da će popustiti.
Kokain je već odavno preuzeo njegov um, a pred očima mu je bila slika nevjerojatnog seksualnog iskustva.
Znao je i prije da njegov posinak ima homoseksualne sklonosti, ali nije mu palo na pamet da bi se on okuražio i ponudio njemu svoje tijelo kao muška kurva, mislio je da se to nikako ne može dogoditi iako je ponekad flertovao s njim.
Ono što ga je do kraja iznenadilo je činjenica da je njegovoj ljubavnici bila interesantna ideja da im se pridruži u toj uvrnutoj igri.
Sama pomisao na jučerašnje događaje Martina je ponovo uzbudila. Skinuo je kožnu rukavicu i stavio ruku na međunožje mahnito se trljajući.

Volio je drkat, osjećao je tada da se ne mora pretvarati i biti obziran i sve njegove perverzije mogle su izaći na vidjelo.
Upalio je auto i stisnuo gas. Sve mu se na trenutke pomiješalo, kokain koji ga je dizao iz trena u tren, drkanje isprekidano vožnjom i u konačnici njegova najskrivenija tajna, njegova perverzija koju nikada nikome nije priznao.
Da, ja volim ubijati, ja nisam primitivna sirovina kao tamo nekakvi ratni zločinci što automatski i šablonski ubijaju automatskim puškama, ja ne koljem noževima kao divljak, ja volim ubiti tako da svi znaju da sam ja ubio i da osjete svoju nemoć kad shvate da mi ne mogu ništa, ali da se ipak sve čini kao nevjerojatan splet sudbine.
Ja sam gospodar života i smrti, ja sam bog….
Strašan udarac prekinuo je ekstazu, on je pogledao oko sebe, a para iz njegovog terenca, savijeni lim, krv i krici uplašenih žena sve su govorili…Martin je opet ubio.
Mirno i staloženo obrisao je ruku svilenom maramicom, uzeo je mobitel i nazvao svoga odvjetnika…halo druže trebaš mi i ne pitam za cijenu.”

Tako bi otprilike počeo film koji bi na filmskom festivalu u Cannesu pobrao sve nagrade žirija i publike.
Na domjencima i afterpartyima samo bi se pričalo o nevjerojatnoj mašti scenarista, o fantastičnoj umješnosti redatelja, o likovima, ali i glumcima koji su utjelovili protagoniste ove izmišljene priče.
Naravno, pravi šok za razdraganu filmsku i poslovnu elitu što se zatekla na glavnom partyu je iznenađenje redatelja.
Svijetla bi se pogasila, DJ bi najavio specijalnog gosta, a na pozornicu bi pod svjetlom reflektora izašao glavom i bradom Naš Junak …“a sada dame i gospodo, molimo vas za malo pažnje jer vam želimo predstaviti čovjeka, vizionara, genija, mecenu, osobu koja nas nadahnjuje, maestra koji upravlja sudbinom…da, to je on, glavom i bradom Naš Junak …”
Publika bi nakon prvotnog šoka i zbunjenosti oduševljeno klicala jer, kako i sami naslućujete, elite se oduševljavaju poremećenim i nastranim, a pravu ekstazu doživljavaju tek kad osjete kako su iznad običnih smrtnika.

Nesretni slučaj je jednom, eventualno ako ste stvarno maler dogodi vam se dva puta, ali ako u svom životu imate upisana 3 slučaja gdje ste vi izravni krivac za smrt ljudi i kad na to još nadodate četvrti slučaj u kojem su ljudi tek pukom srećom ostali živi, a vi ste i u toj nesreći bili glavni lik, onda to više nije pitanje nesretnog slučaja već je to patološko stanje.
Sa pravom se javnost može zapitati da li su ovo sve žrtve Junakove patologije ili su to tek slučajevi u kojima je uhvaćen?

Ipak, da se vratimo na party povodom predstavljenog filma. Glavnu riječ preuzeo bi redatelj koji bi okupljenoj buržoaziji održao kratki govor prije obraćanja samog Našeg Junaka …

“Dragi prijatelji, uvaženi gosti!
Kada sam se prvi puta susreo sa slučajem “Junak” nisam vjerovao da je ova priča istinita. U prvom trenu pomislio sam da je gospodin Junak profesionalni vozač, nekakav kamiondžija ili u najmanju ruku vozač taksija, ali kada sam saznao da je uvaženi poduzetnik, jedan od stupova društva u Hrvatskoj, osoba koja osigurava radna mjesta, da je elita društva bio sam šokiran…pozitivno šokiran. Ubiti pješakinju, devet godina kasnije ubiti još jednu, dvadeset godina kasnije skriviti nesreću sad već možemo reći “nažalost sa sretnim ishodom” i onda ubiti bračni par tako da se zabijete sa gliserom u njihovu jahtu, a da za sva ta ubojstva dobijete sve zajedno dvije godine i dva mjeseca uvjetne kazne, može samo osoba vanserijskih sposobnosti i talenta. Povrh svega, vejt a minit, dakle povrh svega gospodin Junak traži odštetu od potomaka svojih žrtava…zar to nije fantastično, genijalno, idemo jedan veliki aplauz za Našeg Junaka. Molim vas uvaženi gospodine Junak da primite naše najiskrenije čestike i ako vas mogu zamoliti za par prigodnih riječi…hvala vam”

Naš Junak bi se lagano naklonio, rukom popravio frizuru, značajno se zagledao u publiku i rekao…”Živio kapitalizam”.

 

piše: Branko Rafajac


Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

U spomen na 12 palih redarstvenika Vlada RH-a najavila poskupljenje struje i plina.

Kako doznajemo iz visokog izvora iz Vlade RH-a, najavljeno poskupljenje plina i struje ima svoje …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

nineteen + 17 =