Početna / Dnevni Komentar / Sjekira iz srbočetničkog Bruxellesa

Sjekira iz srbočetničkog Bruxellesa

obasupala

 

izdajnikanezlocinac1

 

 

Piše: Nenad Horvat

 

 

 

 

Sredinom tjedna iz Bruxellesa – tog najglavnijeg od nekoliko glavnih gradova Republike Hrvatske – stigla je jedna zanimljiva ali nezgodna preporuka. Bruxelles – ničim izazvan – zamjećuje da su tzv. braniteljske naknade neprimjerene, nepravedne i neučinkovite. Nadalje, one su neujednačene, dijele se bez potrebne strogoće (šakom i kapom, rekao bi naš narod) i prevelike su. Preporučuje se „dodatna konsolidacija“ – što je bljutavi eufemizam za obično kresanje – braniteljskih naknada, kako brojčano, tako i novčano.

Na početku, neka nam bude svima jasno: kad briselski birokrat spomene preporuku, on de facto ništa ne preporučuje. Njegova se preporuka ima shvatiti trostruko: kao kritika, kao komanda i kao prijetnja ako se ne posluša.

Za Bruxelles je to administrativno pitanje, negdje u rangu propisa o tome koliki dijametar mora imati krastavac u supermarketu ili koliko velika smiju biti oka na ribarskoj mreži za tu-i-tu ribu. Hladno, birokratski i u skladu s paragrafima.

S Bruxellesom, kao što znamo, nema puno cile-mile: fućka se njemu za stoljeće sedmo, njega se ne tiče devedeset prva, on ne šljivi domoljubne spike, fore i fazone, on se ne boji šatora i pet para ne daje za biskupske litanije i blebetanja radikalnih internet-portala. Njega zanima samo jedno: da se Hrvatska pridržava propisa na koje se obavezala kad je pristupila Europskoj Uniji. Ni manje, ni više.

Briselska preporuka na prvi pogled izgleda nam kao obična čvrga ili čvoka: slabo obavezujuća, ne osobito važna i ne naročito bolna. Međutim, nije tako – odnosno, na sreću nije tako. Priča o tzv. braniteljskim naknadama sa sobom nosi i priču o braniteljskim invalidninama i o braniteljskim mirovinama. I o raznim drugim povlasticama (na hrvatskom se to naziva privilegijama).

Ne, nije to briselska čvoka, to je šamarčina. I to punim dlanom, baš onako – zidarska. Sve unatoč tome što joj se oduzima značaj, što je se prešućuje i ignorira.

Onaj naš legendarni savski šator ovaj briselski zajeb još ne uočava, a još manje shvaća. Nit’ kuži, nit’ kopča. Šator je ovih tjedana u fazi otrežnjenja: vrti mu se a glava puca, zlo mu je i povraćao bi. Cjelogodišnje pijanstvo došlo je svome kraju: društvu okupljenom oko zastava i janjetine obećavalo se sve i svašta (meda i mlijeka, brda i doline), častilo ih i kovalo u zvijezde, nudilo im se „dostojanstvo“ i ulazak u Ustav, razbacivalo novim i novim pravima – samo nek’ oba padnu! Eto: oba su pala… i ništa! Ni brda ni doline, ni Ustava ni zakona, čak ni običnog ministra branitelja. Našli su, doduše, jednog bezveznjaka ali taj je izletio dok si rekao adresa. Ovaj drugi kojega su napikirali za ministra ne može biti ništa više do li operater na fotokopirki. Sve ostale potencijalne žrtve su se izvukle: ako me želite mučiti, stavite me za ministra branitelja!

Kad se šator probudi – ako ništa drugo, probudit će ih rezanje beneficija – moglo bi biti svega. Ono što je normalnom građaninu čvoka, šatoru je udarac sjekirom. Ili što bi rekli Ameri: chainsaw massacre. A onda, zna se: krvavi Uskrsi, Božići i Velike Gospe, crnokošuljaške povorke, milenijski križevi i plinske boce. A od plinske boce do auto-bombe nije daleko…

Hoće li i onda naš Prvi Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, štovani gospodin Tomislav Karamarko prijezirno procijediti kroz svoja vicepremijerska usta: „Ma kakav zakon? Pa to su branitelji!“ Malo sutra!

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

12 − 7 =