Početna / Istaknuto / SOCIJALIZAM : MIRITELJ KULTURA I EVOLUCIJSKI DOSEG

SOCIJALIZAM : MIRITELJ KULTURA I EVOLUCIJSKI DOSEG

socijalizam

 

 

Piše: Hrvoje Budinščak

 

Socijalizam jest dijelom narastao na kritičkom materijalizmu, te je i prevladavajuća percepcija,pa nekad i u okviru same ideologije takva –iako je takvo generalno određenje suprotno duhu socijalizma.
Socijalizam, kao civilizacijsko, umno i emotivno dostignuće, evolutivno je utoliko ukoliko se prepoznaje bit istoga, a ono se može već nazrijeti u domaćem prijevodu te riječi – ono glasi „društvenost“.

Bit socijalizma, dakle, nije samo puka „raspodjela materijalnih dobara“. Niti je, zapravo, na raspodjeli materijalnih dobara samoj po sebi utemeljen, niti ga je, a da ne postane devijantan, fundamentalan u istom smislu u kojem su to i vjerski fundamentalizmi, isključivo tako moguće cjelovito shvaćati.
Povijest i razvoj socijalističkih odnosa to su pokazali, pa su i mnogi veliki socijalisti postali ideološke žrtve istoga, devijacije današnjeg tzv. „lijevog sektora“ proizašle su iz ideoloških zastranjivanja, sve do kolaboriranja sa neoliberalnom doktrinom i njenim ideološkim skupom ili nemogućnosti zauzimanja odgovarajućeg stava u odnosu na istu.

Socijalizam, kao pravična raspodjela materijalnih dobara uključuje – pravdu. Ali, pravde nema bez etičkog utemeljenja i sposobnosti logičkog, kritičkog promišljanja.
Dakle, temelji na etici i kritičkoj prosudbi, uvažava temelje sličnosti, ali i uviđa devijantne razlike ljudskih osobina i naravi, dakle, ljudsku prirodu u njezinim razlikovnim karakteristikama, ne ravni ih, miješajući destrukciju u konstruktivno tijelo, te se postavlja djelujuće obzirom na prosudbu, iako je, u realizacijama bilo sporadičnih devijacija.
Promišljanje, dakle i kritički materijalizam svakako dovodi do zaključka da je djelovanje po osnovi pohlepe za čašću, dakle, društvenim ili materijalnim položajem, kojim se kupuje onaj društveni, društvena antiteza i rušilački faktor svake kulture i ideologije.
Pohlepa, pak predstavlja djelovanje na bezobziran način i račun nekog drugog, uživanje u nepripadnim, dakle nezarađenim užicima na način otimanja, posebno na račun slabijeg (u fizičkom ili intelektualnom pogledu), eksploatacijom na štetu podređenog, pri čemu se licemjerno služi lažima u svoju korist, bez obzira na štetu po drugoga ili cijelo društvo.

Bez takvog stava, ne može se ozbiljno razviti i postati doista naprednom i jedna kultura.

Kao odgovor na susret kultura, socijalizam je superioran i neoliberalizmu i fašizmu, iako sadrži, ali u djelatnom obliku, elemente obojeg, no, uz eliminiranje zloporaba: uviđa značaj individualne slobode (princip samoostvarenja) i shvaća značaj kolektivnog djelovanja tamo gdje je ono prirodno i ljudski potrebno, bez čega nema nikakvog društva, stoga ni jedno nije totalitarno shvaćeno, iako su postojale praktične i teorijske devijacije socijalizma.

Socijalizam je civilizacijski i evolucijski doseg po tome što apstrahira bit i značaj kultura, njihove temeljne vrijednosti, te se uvažavajući ali i kritički odnosi prema kulturama, nastojeći odbaciti devijantne kulturološke pojave, zadržavajući objektivnu vrijednost, bez čega nema opstanka ni jedne kulture.

Kao takav nije protivan ni religjama, ni bilo kojoj filozofiji ili nauku, već kritički proučava sve, temeljeći sve upravo na percipiranju i izdvajanju dobrog i lošeg, čime je, zapravo, alat i izvrstan suradnik, temelj za razvoj i samorazvoj svakom ljudskom biću, svakom narodu i svakoj kulturi, koja, u bogatstvu ljudskih kultura i identiteta nalazi jedan viši smisao, jedan viši i etički doseg svake kulture.
No, ni jedan socijalist to nije, niti može socijalistički djelovati, ako to ne apstrahira – bez toga, lako je skrenuti u devijaciju, srozati socijalistički nauk u bezdan u koji svaki nauk i idejni skup vuku ljudi zatvorenog uma, tzv. „fundamentalisti“, koji upravo zanemaruju fundament, temelj onoga, na što se pozivaju, dakle, ljudi bez elementarne etike, ideje ili vjere kojoj iskreno pripadaju.

Socijalizam se, kao takav, naime, temelji na onome, što je u osnovi bila zadaća svake kulture, njezinih obilježja izraženih kroz religije i indoktrinirane skupove ideja, ali i društvenu organizaciju, ne zadirući čak ni u vjerske ili kulturološke dogme, ukoliko nisu temelj opresije ili društveno djelatne devijacije.
U povijesti je dolazilo do mnogih sukoba upravo toga, što su nosioci, kreatori skupova ideja, to doživljavali kao svoje pravo, ne kao preuzetu obavezu ili dužnost, bez nužnog kritičkog i etičkog propitkivanja ili barem samopropitkivanja i analiza, makar su devijacije i nepravde postojale očigledne do mjere, da su nužno izazivale revolucije, kao nužan evolucijski i kulturološki alat.
Dakle, temelji se na onome bez čega ni jedna kultura ne može opstati osim kao neprekidna krvava opresija s ciljem održanja položaja i materijalnog grabeža, koji su uvijek motivirani uživanjem u užicima na tuđi račun i po cijenu tuđe slobode i elementarnog prava – dakle, temelji se na razlikovanju dobra i zla, ali, ne samo razlikovanja, nego i djelovanja.

Naravno, slijedeći određenu zabludu, iz čistog interesa ili, pak, iza neshvaćanja svrhe i dostignuća, te povijesnih uvjetovanosti, realizacije istog znale su skrenuti u devijacju, štose redovito zlorabilo i narodi ili zajednice naroda odvele u propast. Zato socijalizam, kao dodatnu vrijednost u svakoj kulturi, svakoj vjeri ili sljedbi, čije dostojanstvo i postojanje shvaća i prihvaća, a ako ne shvaća, barem uvažava dodaje – ljudskost, koja sadrži kritičnost i u jednakoj mjeri samokritičnost, te spremnost da se kritika i sasluša i to je pokazatelj toga da je socijalizam trenutni civilizacijski vrh u našem cijelom svijetu, esencija svake religije, svakog učenja, prirodne biti čovjeka, unatoč dijelu zastranjenja.

Da socijalizam i iznesenu tvrdnju još bolje shvatili, važno je reći za neoliberalnu ideologiju –tako suprotnu općem značenju svog imena –da iako nije napisana u usustavljenom obliku, taj skup ideja je stvaran, nalazi se u desecima djela i njime je obilježen istup svakog propagandno ili ekonomski djelujućeg liberala. baš kao što ni engleski ustav nije Ustav, nego skup temeljnih zakona i svaki pravnik percipira ga kao postojećeg. I za razliku od socijalizma, koji zagovara stvarnu i održivu slobodu svakog pojedinca, nema osnovno međukulturalno poštovanje izvan isključive materijalne koristi, dakle, mogućnosti prijetvorne eksploatacije, nema etike.
I socijalizam i neoliberana doktrina shvaćaju vrijednost kritičkog promišljanja, za razliku od fašizma, pa ih mnogi, stoga i brkaju, te često dolazi do apsurdne kolaboracije.
Dio ljudi to miješa, u percepciji im izgleda gotovo isto stoga što ne vide bitnu razliku, koja je i jedna od mjera za prosudbu kvalitete socijalističkog aktiviste: socijalist koristi kritičnost za objektivnu, pravičnu prosudbu, dok je neoliberalni temelj pragma, uviđanje objektiviteta i izvrtanje istog u svoju korist, bez obzira na pravičnost, etiku i osjećaj za drugoga. Taj stav dijeli, dakle, svaku kulturu od antikulture, pa često dovodi i do subkulturalnih sukoba unutar jedne kulture, pri čemu je, dakle, socijalističko promišljanje ono univerzalističko, principijelno, istinski, za razliku od današnjih religijskih fundamentalizama (koja upravo negiraju fundamente svojih religija), a zapravo – fašističkih iskaza .

Stoga je socijalizam, kako se i navelo – apstrahiranje vrijednosti svih kultura, bez uništavanja i obezvrjeđivanja njihovih identiteta, dakle, evolutivna točka svake, a time i dodirna točka susreta, univerzalizam, lišen korporativizma, kao nametnute upravljačko-službujuće neoliberalne ili fašističke strukture, zauvijek date, u kojoj vrh upravljačke strukture može činiti što hoće, kad hoće, na način na koji hoće. Dakle, vodi ka prirodnom i humanom otjelotvorenju ljudske zajednice.
Onog trenutka kad se pojavi i razmaše korporativistička devijacija, solidarnost postaje nakarada, milosrđe licemjerje, riječ „pravda“ izgubi svoj smisao i socijalizam se, poput svake devijacije bilo koje kulture izražene kroz povijest, pretvori u svoju antitezu i sruši.

Socijalizam je, kako je navedeno, superioran i fašizmu, toj antikulturi, zloporabi kulture, koji je lišen ikakve kritičnosti i zabrane samokritičnosti, sve do smaknuća iole disonantnog glasa, također, u interesu vodstva, koje je time zaštićeno od ikakve kritike, pa makar ona bila utemeljena i u očiglednostima, koje i slabije razvijen um i intelekt može lako uvidjeti. Fašizam, također, zlorabi kulture, s time da jednu – svoju kulturu, koja time postaje kulturna antiteza samoj sebi, apsurd, a ostale prihvaća samo iz interesa u sukobu protiv onih, koje se proglasilo, uz izostanak ikakve kritike i kritičkog odnosa, inferiornim, bez ikakve mogućnosti razvoja i pretpostavlja opresivnu dominaciju.
Neshvaćanje te razlike u vrednovanju kolektiva čini razliku između fašizma i socijalizma, upravo zbog te komponente socijalizma, koja prepoznaje vrijednost kolektiva, na kritičniji način od samog isključivog fašizma, što je, zapravo, religijski, ali i filozofski, općeljudski ideal – ispravno postupanje. Fašizam uvijek ima šovinistička obilježja kao prilog, inače ne bi bio toliko opasan. Mnogi ljudi među samim pristašama fašizma, koji su zadržali instinktivno ili odgojem i iskustvom kritičan stav i afirmativan odnos prema drugom ljudskom biću, ukoliko ono samo nije nesumnjivo pokvareno, bivajući duboko u sebi socijalistima, a nevični iz raznih razloga kritičkom promatranju ili „zatvaranju jednog oka“, pa i propagandnim metodama indoktrinirani, te zbog demagoške i populističke, na prepostavljenoj i često zamagljenoj, „oklopljenoj“ laži kao istini (takav je Mein Kampf, koji u hrpi ispravnih opservacija i zaključaka sadrži ključne manipulativne točke, koji su u devijantnost odveli cijelu naciju, duboko u sebi plemenito motiviranu) utemeljene biti fašizma i stvarnih ili izmišljenih društvenih opasnosti, našli kao pristaše fašizma, shvaćajući vrijednost kolektiva, ali, zanemarujući taj totalitaran i nekritičan stav, iako, kako je spomenuto, su bili lišeni tog šovinističkog antimorala iako su, upravo stoga, bili uhvaćeni u ralje fašizma, kao alata, kojeg je, poput onog famoznog prstena iz Tolkie nove pripovjesti za djecu, zgrabio egoističan, samoživ um, onaj, koji pokreće i implementira ideologiju neoliberalizma i ta su dva zla samo iskaz jednog.

Stoga ni simboli ne mogu biti izjednačeni – jer im je sam temelj suprotan i ta nakana samo proizlazi iz – neoliberalne doktrine, shvaćene na jednako nekritičan, konzervativistički način, makar nekad i iz najboljih namjera, stvaranjem mira među ljudima, posvađanim oko simbola, mada ne nužno i oko ideoloških devijacija, dakle – neoliberalizam poznaje značaj kritičkog mišljenja, za razliku od fašizma, ali ga – zlorabi. Pri tome pretpostavlja, potpuno fašistički, da „niža klasa“, koja se ogleda u materijalnom imanju – za isto nije sposobna i guši svaki pokušaj izražavanja istoga, kako bi privid te laži držala, pokazujući tako jednaku motiviranost i nespremnost sa uistinu kritičkim suočavanjem, prelazeći, po potrebi, u fašističko ideologiziranje, na taj način pokazujući stvarno davanje vrijednosti različitim kulturama, odnosno, njihovim vjerskim, pismenim ili drugim obilježjima, formalno se zalažući za pravo svake individue da bude što je, a stvarno misleći, baš kao i fašizam, da odrađuje svoj dio posla umjesto vođa, koji prekomjerno, preko značaja vlastite uloge i zasluge, nekritički prisvajaju višak vrijednosti koji proizlazi iz konkretnog materijalnog rada.

Dakle, i fašizam i neoliberalizam očekuje da radnička klasa bude sastavljena isključivo od idiota i poluinteligenata, precjenjujući svoju ulogu u bijegu od kritičkog promišljanja vlastitog rada.
Tomu doprinosi i devijantnost društvenog shvaćanja velikog broja ljudi, koja proizlazi iz činjenice da je rad ponekad neugodan, a, primjerice, ogleda se i u činjenici da mnogi lako i olako misle da, primjerice, frizerka ili automehaničar nisu u stanju razgovarati o Kantu ili slušati Mozarta, a obrazovni sustav, koji proizlazi iz i fašističke i neoliberalne doktrine se trudi da takvo stanje i ostane.
Tako mnoga djeca, zbog tako stvorene percepcije, odlaze u neproizvodna zanimanja, lišena strukovnog i obrazovnog znanja poslova, iz kojih neproizvodna proizlaze i bez znanja i shvaćanja principa kojih je i njihovo znanje manjkavo i društvo se prisilno gura ili u fašizam ili u despociju navodno nezamjenjive društvene kaste polit-ekonomista ili imatelja financijskog kapitala, čija je akumulacija u današnjem svijetu često vrlo kriminalna (iako svjedočimo, i moramo ih uvažiti, drugačijim primjerima).

Kulturno društvo, kakvim se volimo zvati, a i ne samo mi, kroz devijaciju i kulture i filozofije i religije, samo naizgled postaje multikulturalno, zapravo oduzimajući mogućnost kulture svojem najproduktivnijem dijelu, kako percepcijom, tako i vlastitim angažmanom, te se ta spirala svakom novom generacijom sve brže vrti, postajući spirala propasti ili nemogućnosti ikakvog napretka, poput indijskog kastinskog sustava.

Naravno, ako smo lišeni socijalističkog, kritičkog promišljanja svijeta, dakle, suprotno uvriježenom mišljenju, duboko etičkog i na osjećajima iskrene empatije temeljenog, nećemo biti ni dobri socijalisti, vjernici, nositelji svojeg identiteta i kulture, konzervirani u krugu prekomjernih patnji i bespotrebnih sukoba, gubeći iz vida da je jedini ispravan sukob, onaj, između dobra i zla, niti ćemo imati utemeljenje za pojedinačnu samosvojnost, koja će, samim time, biti gušena.

Socijalizam, ispravno i cjelovito shvaćen ima odraza na materijalnu raspodjelu.
Pravična materijalna raspodjela bi mu, zapravo, trebala biti posljedica. Time je temelj opstanka svake kulture, mjesto, dakle, susreta i pružene ruke. One, na koju samo loš čovjek pljune. Bez obzira iz koje kulture. I ne po zapovjedi, već po onome što i kako osjeća.
Temeljni ispravan osjećaj, bez kojeg nema stvarnog užitka i u kojem osjećaju, nema sreće, samo ovisnost ili bijeg, jest upravo – pravda.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

one + 16 =