Početna / Istaknuto / Sretan nam dan oslobođenja Zagreba od nacističkih i fašističkih okupatora i njihovih pomagača!

Sretan nam dan oslobođenja Zagreba od nacističkih i fašističkih okupatora i njihovih pomagača!

oslobođenje

 

Piše: Sonja Leboš
Piše: Sonja Leboš

Nekoliko dana nakon što je hrvatska precjednica govorila o jasenovačkoj komemoraciji kao o “proslavi”, uz prigodničarski opetovani Karamarkov govor o Bosni i Hercegovini kao drugoj domovini , a na dan oslobođenja Zagreba od nacističkih okupatora i domaćih izdajnika, red je da se prisjetimo knjige koja je promovirana točno prije mjesec dana, a koja ukazuje na sav užas povijesnog revizionizma koji se prelijeva u dnevnu politiku čemu svakodnevno svjedočimo.

Kako sada objavljuje čak i prestižni magazin Foreign Policy. The Global Magazine of News and Ideas s preko 2,4 milijuna on-line čitatelja mjesečno, upravo se domaći izdajnici, preciznije dio njih – ustaše, otvoreno glorificiraju od obnašatelja dužnosti ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.
No vratimo se domaćoj kritici povijesnog revizionizma. Knjiga Slavka Goldsteina “Jasenovac. Tragika, mitomanija, istina” predstavljena je u petak 8. travnja, u prepunoj velikoj dvorani Novinarskog doma. Odgovor je to g. Goldsteina na knjigu pod naslovom “Jasenovački logori – istraživanja” objavljenu 2015. godine u izdanju Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koje je osnovano u lipnju 2014. godine a registrirano u travnju 2015. u Registar udruga RH (kako Goldstein navodi u knjizi: nakon dvije odbijenice i dvije žalbe, što znači da im je uspjelo iz trećeg pokušaja).

Cilj djelovanja tog Društva, kako navodi njihov Statut jest “Istraživanje hrvatske povijesti XX. stoljeća, osobito položaja i uloge hrvatskoga naroda za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća te istraživati okolnosti nastanka, trajanja i prestanka Nezavisne Države Hrvatske, činjenice o događajima u logorima Jasenovac i Stara Gradiška od 1941. do 1945. i poslijeratnim logorima za hrvatske domoljube, druge zatočenike komunističkog režima i informbiroovce u Jasenovcu i Staroj Gradiški, te nastanak i razvoj jasenovačkoga mita “, dok su djelatnosti kojima se ostvaruju ti ciljevi da: “Istražuje i objavljuje izvore i rasprave iz razdoblja Drugoga svjetskog rata i poraća, vezane uz trostruki susljedni logor u Jasenovcu; istražuje i popisuje Ijudske žrtve radnoga i sabirnoga logora u Jasenovcu za vrijeme rata, ali i poslijeratnoga logora za uništavanje hrvatskih domoljuba i njemačke nacionalne manjine; surađuje sa sličnim ustanovama i udrugama na ustanovljenju pojedinačnog popisa svih žrtava, bez obzira na njihove počinitelje; potiče i vodi znanstvene skupove i predavanja te priređuje izložbe iz hrvatskoga žrtvoslovlja; predstavlja pisane radove iz područja hrvatskoga žrtvoslovlja; potiče i zauzima se za stvaranje jedinstvenog spomen-područja u Jasenovcu za sve žrtve, svih totalitarizama XX. stoljeća (nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma); objavljuje vlastito glasilo sa žrtvoslovnim radovima i ljetopisom svoje djelatnosti, pod imenom: “Jasenovački logori”; otvara i vodi vlastito mrežno sjedište preko kojega izvješeuje javnost o rezultatima istraživanja i o svome radu.”
Ispričavam se ako postoje gramatičke greške, ali tekst je kopiran iz Registra udruga RH.
Ovakvim ciljem i djelatnostima, ova udruga se uklopila u područje djelovanja novog Zakona o udrugama pod nazivom “Branitelji i stradalnici”.
Osobe ovlaštene za zastupanje su gospodin Stjepan Razum, povjesničar i pročelnik Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu i gospodin Mate Rupić, voditelj Odjela arhivskog gradiva Domovinskog rata u Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata smještenom na Marulićevom trgu 21, dakle u zgradi arhitekta Rudolfa Lubinskog u kojoj je danas smješten Hrvatski državni arhiv.

U uvodu svoje knjige “Jasenovac. Tragika, mitomanija, istina” koja je, kao što sam već navela, odgovor na knjigu opisanog Društva objavljenu odmah po osnivanju, Goldstein postavlja retoričko pitanje, na kraju kojeg, naravno, nema znaka upitnika: “Ne znam jesu li autori svjesni koliko takvim negiranjem žrtvama duboko diraju osjećaje nas, direktnih potomaka jasenovačkih stradalnika i stotine tisuća pripadnika naših širih i bližih obitelji razasutih po Hrvatskoj, Bosni, Srbiji, Europi, Izraelu, Americi, po cijelom svijetu”.
Kada pitanje gospodina Goldsteina ne bi bilo retoričko, moj odgovor bi bio: “Jesu, gospodine Goldstein, ali njihova zadaća jest da negiraju žrtve jasenovačkih logora jer samo tako mogu doći do Gleichschaltung manire u kojoj se na istu ravan svode zločini, kako se to navodi, ‘svih totalitarizama’ u 20. stoljeću.”

Zločine počinjene u FNRJ ili SFRJ ne treba zanemariti ili prešućivati, ali o tim zločinima (koji su posvema druge prirode samim time što nisu bili temeljeni na rasnim zakonima, kako je jednom istaknuo pisac Edo Popović) ne mogu s potrebnom kompetencijom govoriti ljudi koji negiraju holokaust počinjen za vrijeme NDH. Između ostalog i zato jer su takve negacije u nekim evropskim zemljama kažnjive.

Da li gospoda iz Društva negiraju endehazijske zločine? Gospodin Goldstein to ne kaže esksplicitno, ali evo kako ocjenjuje rad dvojice autora knjige na koju replicira:
Zaključak na prvi tekst autora Vladimira Horvata je sljedeći: “Čemu je […] Vladimiru Horvatu potrebno izmišljati nepostojeći logor za IB-ovce baš u Jasenovcu? […] Radi se, po mojem mišljenju, o fanatiziranoj opsjednutosti jasenovačkom “trostrukosti”, nekontroliranoj opsjednutosti koja zasljepljuje logiku, činjenice i istinu.”
Jasno je da gospodin Goldstein nije kompetentan za neke medicinske dijagnoze, ali vjerujem da je svjestan težine atribuiranja “nekontrolirane opsjednutosti”.
Zaista, naglasak je na “čemu”? Potpuni odgovor nije tako jednostavan, iako sam donekle skicirala obris mogućeg, niti do njega mogu doći sama.

 

jasenovac2

 

Autor središnjeg dijela knjige Jasenovački logori istraživanja, gospodin Igor Vukić, kako navodi gospodin Goldstein, “osjetno je bolji poznavalac literature i arhivskih fondova o Jasenovcu nego što je to Vladimir Horvat”. Ipak, gospodin Goldstein već na početku daje ocjenu, koju na stranicama koje slijede podrobno objašnjava. Ocjena glasi: “Njegovih 80 stranica dosad su najrazrađeniji pokušaj da se smišljenim izborom iz građe dokaže revizionistička teza kako je Jasenovac po svojoj namjeni i provedbi bio samo sabirni, kažnjenički i radni logor, a najmanje ili nikako logor smrti.”

Iz takve ocjene, ja bih, kao građanka sa sveučilišnom diplomom, zaključila: gospodin Vukić bavi se negacijom zločina počinjenih u Jasenovcu za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.
I ne samo (sic!) to, kao što navodi gospodin Goldstein, gospodin Vukić je u zadarskom Hrvatskom tjedniku napisao i ovo (radi se o sažetku izdvojenom u grafički okvir): “Smirena rasprava i daljnja istraživanja pokazat će da NDH i Zavnoh u izvorišnim osnovama Ustava trebaju zamijeniti mjesto. U rečenici koja bi mogla glasiti da se, među ostalim, povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očitovalo: u razdoblju Drugoga svjetskog rata u proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, nasuprot Zavnohu, ili još jednostavnije: u ustavu Zavnoh uopće ne treba ni spominjati.”
Sapienti sat.

Ipak, kao građanka, koja već niz godina živi od svog rada te u ovoj zemlji plaća nemali porez, pitam se: zašto se službenici institucija države RH (jer je Centar u kojem je zaposlen gospodin Ruić “javna znanstvena ustanova – specijalizirani arhiv i od interesa je za Republiku Hrvatsku” a “Osnivač Centra je Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Vlada Republike Hrvatske”) u slobodno vrijeme bave izdavanjem knjiga kojima je cilj negiranje holokausta provedenog u logoru smrti Jasenovac za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske te na taj način podrivaju ustavni poredak RH?

Gospoda Goldsteinovi, Slavko i Ivo, autoriteti po pitanju holokausta na prostoru današnje RH, po mom mišljenju, učinili su što su mogli, dali su ocjenu jedne knjige drugom knjigom. Ta ocjena upućuje na krimen negiranja holokausta u Jasenovcu. U brojnim zemljama Evropske unije negiranje holokausta je kazneno djelo.

Ono što je nasušna potreba u ovoj našoj obnevidjeloj republici-koja-to-još-nije je zajednički angažman oko lobiranja očite potrebe da se takve odredbe uvedu i u kazneni zakon Republike Hrvatske te da se posljedično procesuiraju osobe koje se bave zastrašujućim i opasnim rabotama negiranja stravičnih zločina koje je sistematski provodila Nezavisna Država Hrvatska u Jasenovcu te brojnim drugim logorima, kao i afirmacijom NDH.

 

trg

 

2013. godine novinarki Mašenjki Bačić za portal Lupiga izjavila sam “[D]ruštveno [je] bolesno da Jasenovac, koji je obnovljen, služi isključivo tome da se tamo samo jednom godišnje odvija komemoracija ispunjena političkim litanijama. To je primjer fantastično održavane forme kojoj je danas isključiva svrha biti scenografska pozadina političkog rituala. I to je također jedna vrsta devastacije. Svima koji poznaju Bogdanovićev rad je jasno da se tu radi o jednoj strukturi koja poziva na drugu vrstu komunikacije.”
Time želim prije svega reći da su, osim komemoracije, potrebne i brojne druge redovne aktivnosti, ponajprije i nadasve – edukativne, koje će se odvijati tijekom cijele godine. Osim toga, čak ni za vrijeme komemoracije, običnim građanima RH i svim drugim zainteresiranim građanima iz drugih zemalja svijeta, nije omogućena dostojna komemoracija, što ću u tančine elaborirati drugom prilikom.
Jedan dio te edukacije, nažalost, morati će biti posvećen pravnim aspektima i tome kako se nositi s onima koji negiraju holokaust i glorificiraju države koje su ga provodile.

Kad je imao svega 6 godina, 1947. godine, moj tata je svjedočio kako je grupa muškaraca zatukla jednog jedinog, do smrti. Kao mali dječak, sakriven iza drveta, svjedočio je užasnom zločinu. Kad je malo odrastao, a već sa 14 godina je otišao iz malog sela između Križevaca i Bjelovara u Učenički dom u Zagrebu, saznao je da se radilo o ustaškom jataku.
Da, zločina je bilo i nakon 1945. godine. Ne samo u RH, već u čitavoj Evropi: brojni pripadnici Crvene armije su silovali žene, u Čehoslovačkoj su Česi i Slovaci na kola tovarili Njemice od 15 godina i slali ih u Gulag, na Bleiburgu je bilo i nevinih.
Međutim, zločini nakon 1945. godine ne mogu umanjiti zločine počinjene od 1941. do 1945. godine, i oni koji glorificiraju simbole država u kojima su se provodili zločini za vrijeme 2. svjetskog rata ne mogu i ne smiju ispisivati povijest Hrvatske.
Sloboda govora ne znači slobodu laži, obmana i glorificiranja užasa.

Sretan nam dan oslobođenja Zagreba od nacističkih i fašističkih okupatora te domaćih izdajnika, ponajprije ustaša i četnika, čija se sramotna i krvava povijesna uloga u 2. svjetskom ratu ne može i ne smije prepustiti povijesnom revizionizmu.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Mnemosyne” Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja ( http://www.uiii.org/ )

Projekt “Mnemosyne” podržava Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb, pri čemu su stavovi izneseni u tekstu isključivo stavovi autorice teksta i ne reflektiraju službene stavove Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.

 

oslobodjenjezg

 

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Dvije ravnopravne Hrvatske, antifašistička i blajburška

  Možete li zamisliti da neki njemački novinar od imena, u novinama od imena, onda …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

16 − seven =