Početna / Dnevni Komentar / Što donosi slavljenje revolucije od 10. 04. 1941.?

Što donosi slavljenje revolucije od 10. 04. 1941.?

proslava10travanj1

 

MijoJoš jedan „blagdan“ je za nama, naime svi oni koji nešto drže do „hrvatstva“ proslavili su jučer 75. obljetnicu „revolucije od 10. travnja 1941.“, odnosno uspostave tzv. NDH, kvislinške zločinačke tvorevine s monstruoznim ustaškim režimom u kojoj je postojao jedini logor smrti u Evropi kojim nisu upravljali Nijemci.

Proslave „revolucije od 10. travnja 1941.“ u što spadaju kojekakva postrojavanja i polaganja vijenaca, na što se nastavljaju svojevrsna „hodočašća“, odnosno balovi vampira ili “komemoracije” na Bleiburškom polju, kod Jazovke, na Maclju i drugdje, negacija holokausta, skandiranja ZDS na stadionima, mise za poglavnika, „dokumentarni“ filmovi i ne samo Jakova Sedlara, koje uvijek prati anatemiziranje i sotonizacija antifašističke borbe i partizana uz proglašenje antifašizma zločinačkom ideologijom.

Tako se već 25 godina sustavno fašizira hrvatsko društvo. Osobno mislim da je za fašizaciju hrvatskog društva i ustaški revival najzaslužniji Franjo Tuđman koji je svojom izjavom na 1. Saboru HDZ-a kako „NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin nego i izraz vjekovnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom“.

Kako se danas sve manifestacije, pa i proslave opskurnih „blagdana“, odvijaju pred TV kamerama, dakle pred očima svijeta, pa se onda i „kapitaliziraju“ kroz zgražanja i proteste pojedinaca i institucija civilnog društva, ali i diplomatskih predstavništava, a svoje mjesto nalaze i u filmovanim prikazima fašizacijskih procesa u Evropi, poput onog najnovijeg njemačkog pod naslovom „Rechts, zwo, drei … driftet Europa ab?“.

 

10. travanj, ulazak njemačkih okupatora u Zagreb
10. travanj, ulazak njemačkih okupatora u Zagreb

 

Sve što je u funkciji uzdizanje kvislinške tvorevine, tzv. NDH i ustaškog zločinačkog režima obavezno, popraćeno sotoniziranjem antifašizma i ratnih pobjednika, partizana, uvijek izaziva reakcije demokratskog svijeta i ima po Hrvatsku negativan odjek.

Osim toga pojavljuju se i sasvim konkretne i nimalo bezazlene optužbe na račun RH kao što je svojedobni napis nekadašnjeg kanadskog veleposlanika u SFRJ, Jamesa Bissetta, koji je u svom članku objavljenom u rubrici ‘Mišljenja’ u bostonskom dnevniku „Christian Science Monitor“ napisao da “Hrvatska treba u cijelosti i javno priznati svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu kao vjernog saveznika nacizma i sudjelovanje u genocidu protiv srpskog, židovskog i romskog stanovništva na svom području”.
James Bisset dodaje i da „Hrvatska radi njenog dobra mora prihvatiti svoju genocidnu ulogu na isti način na koji se Njemačka suočila sa svojom”, ističući da se pod tim “ne računaju nejasna i nevoljka negiranja optužbi“ od strane predstavnika službenih hrvatskih vlasti.

Po mojem sudu ozbiljnija i teža optužba od ove izrečena je na 13. sjednici Državnog savjeta, slovenskog predstavničkog tijela, koje zastupa socijalne, gospodarske i lokalne interese:
“U suvremenoj hrvatskoj državi nisu na pravi način vrednovani svi aspekti nastanka, postojanja i propadanja NDH. Na neki način je NDH danas sastavni dio hrvatske nacionalne svijesti. Hrvatska nikome nije isplatila ratnu štetu niti se ispričala pogođenim državama i nacijama.”

Našim promotorima fašizma ustaške i klerofašističke provenijencije se na ove optužbe sigurno nadimaju grudi od ponosa, jer evo imaju i u bijelom svijetu „saveznika“ koji im pruža podršku u njihovim nastojanjima da se RH prikaže i prizna kao pravnu sljednicu tzv. NDH.

Za proglašenje današnje RH pravnom sljednicom tzv. NDH nesumnjivo se zalaže HČSP svojim stavom:
“Hrvatski narod je za Republiku Hrvatsku bio pripremljen hrvatskom državom iz Drugog svjetskog rata, stoga je vrlo upitno da li bi Hrvati stvorili hrvatsku državu 1991. godine bez da se prethodno nije odigrala Travanjska revolucija i stvorila NDH”.

Ako postoje oni koji misle da je RH daleko od toga da se prihvati stav da je tzv. NDH zapravo predšasnica današnje RH, upućujem da si pogledaju današnji sastav Hrvatskog sabora, tko je i na dužnosničke funkcije raspoređen, te koju ideologiju i koji svjetonazor zastupaju oni koji su dijelom vladajuće većine, a koju ideologiju i koji svjetonazor zastupaju pojedini članovi hrvatske Vlade, pa će im mnoge stvari biti jasnije.

Koju ideologiju i koji svjetonazor zastupaju sva čelništva braniteljskih udruga i udruga proizašlih iz DR? Pitajte „šatoraše“, „stožerlije“, „pijetetlije“, „dignitetlije“ …

Kome u prilog govori ordinarni kretenizam kojega je prihvatio čak i dio SDP-ovaca kako je „Hrvatska 1945. i pobijedila i izgubila“.

Nije HČSP jedina snaga koja se svim silama trudi hrvatskom narodu nametnuti Ustaški pokret kao onaj koji se u 2. Svjetskom ratu „borio za Hrvatsku”, a da su se partizani, pa i Hrvati među njima, „borili za Jugoslaviju”, pa je samim time i uloga partizana negativna. Na tom tragu su i druge pravaške stranke i mnogi utjecajni pojedinci, pa i članovi HAZU ili čelništva MH.

Činjenice i istinito prikazivanje povijesnih zbivanja kao da nikoga u Hrvatskoj ne zanimaju, kao da nema nikoga da objasni da su Hrvatsku, obnovivši joj državnost, spasili upravo partizani na čelu s komunistima, jer su oni preveli Hrvatsku na stranu sila pobjednica nad fašizmom, jer su oni osigurali uspostavu Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda nositelja izvornog suvereniteta, kako je i bila definirana svojim ustavom.

Ništa na stvari na mijenja to što se i Hrvatska, odričući se dijela svojeg suvereniteta i prenoseći ga na zajedničku državu, zajedno s drugim nacionalnim državama, udružila u federativnu državu, čime je ova stekla međunarodni subjektivitet.
Pa i samo osamostaljenje Hrvatske bilo je moguće upravo zato jer je Hrvatska i kao SRH bila država i kao država definirana i svojim Ustavom ali i Ustavom SFRJ.
A tu državnost joj nisu priskrbili “crni” nego “crveni”.
Po “crnima” ne bi postojala, čak da „crni“ i nisu bili fašisti i da ustaški režim nije bio zločinački u mjeri u kojoj je to bio.
Osim možda kao geografski pojam.

Kao što vidimo promocija fašizma donosi RH mnoge nepotrebne brige, a ne prestane li se s veličanjem ustaštva i diskreditacijom antifašizma NOB-e i partizana, mogla bi se relativno brzo naći pred vrlo ozbiljnim problemima.

Zato ja plediram da se u Hrvatskoj provede temeljita deustašizacija i detuđmanizacija, kako bi se s RH definitivno skinula stigma ustaštva, osobno mislim da je to conditio sine qua non svake normalizacije odnosa u hrvatskom društvu, jer bez toga neće biti moguće krenuti putem bilo kakvog društvenog i gospodarskog razvoja.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

eleven − one =