Struja

StrujaNeke pogodi jednom u životu a neke uzdrma češće. Ovi prvi se vežu za cijeli život pa na kraju velika većina njih pati a ovi drugi, što leptiriće iz trbuha puštaju na više strana, osim osude moralne većine te konstantnog nemira imaju popriličnu šansu da se zabave ne gledajući na sat da li kasne. Rađamo se kao nevjernici, goli i slobodni. I tada kreće… roza ili plava odjeća, polijevanje ustajalom vodom, nametanje stavova i prokleta potreba roditelja, države i sustava da te kontrolira i stavi u okvire koji njima odgovaraju. Kao potomku koji nema izraslinu među nogama za igranje ostaje ti lutka, plastična kuhinja i šminka. Kada u školu kreneš nemoj slučajno da udariš ravnalom lika koji te za kosu čupa jer on to iz ljubavi radi. Bol počupane kose zanemari. Pretrpi jer nije lijepo da na iskazanu ljubav agresijom vračaš. To dobre curice ne rade. Kada te kasnije u životu prvi puta pogodi struja pazi kako se ponašaš. Na ovoj si planeti samo zato da bi mladom gospodinu bilo lakše. Treba skuhati ručak te ispeglati košulje. I naravno prava žena treba da osigura barem dva-tri potomka. Tvoji će roditelji tada biti ponosni na tebe. A ako si kojim slučajem na svijet došao bez jajnika e tada te čeka plava soba, jednogodišnje mjerenje izrasline na slavu svoga oca, lopta, kamion na baterije i upis na neki žešći sport. Kada kreneš u školu moraš obraniti sestru od lika koji je za kečke navlači. To što je dotični stariji, veći i jači zanemari. Ti si muško i moraš se čeličiti. Tvoja je zadaća da budeš snažan i da budeš hranitelj. Od tih gore spomenutih prvih, koje struja pogodi jednom i sprži im mozak, meni su draži ovi drugi. Ovi što ih struja pogađa svako malo. Ne radi od njih klonove već im omogućava da ostanu iznad nametnutih normi. Nisu oni ništa manje moralni samo su iskreniji prema sebi i drugima. Ne vjeruju u imaginarna bića, nemaju gazdu, ostavljaju cvijeće da u polju raste. Ne zadržavaju se i ne remete tvoj mir. I da, moralniji su od onih što uberu cvijeće te gledaju kako se u njihovom domu bori za zrak i pomalo umire. Potreba prvih za posjedovanjem i dokazivanjem ide mi na živac. Dobijem potrebu da uzmem ono ravnalo i raspalim ih po glavi. Jer ja sam od onih što ih struja stepe svako malo, od onih što nemaju gazdu i što vole cvijeće u prirodi. Kada je moja sloboda u pitanju kompromisa nema. Jer meni tu slobodu ne otplaćuje nitko drugi. I zato mi nikada ništa nisu značili poklonjeni epiteti moralista, okretanje leđa i poprijeko gledanje. Jer ja imam cvjetna polja i novu struju iza ugla. Oni za razliku od mene imaju cvijeće koje su ubrali i ubili. Oni za razliku od mene u konačnici nemaju ništa.

Facebook komentari

Inga Aesir

Inga Aesir
Kad te stoljećima tuku, ugnjetavaju, pale, polijevaju kiselinom, siluju, omalovažavaju, kamenuju, bičuju, šamaraju, kad ti govore da nisi ravnopravna, da nisi dovoljno dobra, sposobna, inteligentna, snažna,kad si za njih samo inkubator za stvaranje potomaka, samo kuharica i čistačica, prokleta kurva, kokoš i glupača - prijeđe ti u naviku da šutiš, zar ne?

Provjeri i ovo

Zelena

Kažu ljudi da zelena smiruje. Živim u dijelu debilistana koji je zelen, u gradu koji …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

1 × 2 =