Početna / Istaknuto / Svako sa svakim, niko sa nikim više od dva puta u jednom mandatu!

Svako sa svakim, niko sa nikim više od dva puta u jednom mandatu!

ovce

 

Sva nakaradnost izbornog sustava ovoga je puta jasno izašla na vidjelo. Više od dva desetljeća izbornog inženjeringa stvorilo je monstruozno apsurdne rezultatske mogućnosti; sa 15 000 glasova možeš imati mandat, sa 50 000 ne moraš, izborne jedinice su skrojene besmisleno, zastupnik iz neke izborne jedinice nikada nikakve veze s tim glasačima nije imao niti će imati, zastupnici ne odgovaraju nikome i ni za što.

Obje velike koalicije su izgubile. Oko 700 000 glasova na svakoj strani uz 200 000 članova više je nego jasan dokaz da za velike stranke glasaju članovi i njihove uže obitelji. Ostatak zadrtih budala nije vrijedan spomena.

Podupire ih krupni kapital i kapilarno su penetrirani do najzadnjih zaseoka. Čisti, rafinirani biznis i interes. Taj biznis interesima, dakako, odgovara krupnom kapitalu koji ga je ovakvog i stvorio, usput potpuno razorivši sve humanističke vrijednosti kojima se ovo društvo nekada dičilo.

Odmetnuti, nekadašnji pripadnici velikih stranaka potučeni su do nogu. Egzibicionisti su uglavnom ostvarili svoje ciljeve, jer oni su pobjednici već samim pojavljivanjem u javnosti, ali su također matematički izgubili.

Pobjednik, ili možda bolje rečeno – dobitnik,  jedino je Most. Neodređena i nedefinirana smjesa ničega, na brzu ruku sakupljeno društvance predvođeno nedefiniranim i neodređenim Petrovom i bivšim, dugogodišnjim visokopozicioniranim članom HDZ-a Prgometom.
Osim općenitih, populističkih izjava od njih nismo čuli apsolutno ništa novo što već nije izgovoreno tisuće puta iz tabora sličnih „iznenađenja izbora“, kao što je nakada bio HSLS, Laburisti itd.
Razlika između ovih i svih prijašnjih izbora je jedino u tome što se ovoga puta deal za pozicije i privilegije, usljed nepredviđenih okolnosti, mora odvijati nakon prebrojavanja glasova, a na prijašnjima je sve bilo već prije dogovoreno.
Možda taj Prgomet stvarno i nije loš čovjek. Ali je politički izgrađen u dozlaboga izopačenom i pokvarenom sustavu, u vladavini novca i amorala. Dvadeset godina je u vrhu stranke koja je sustavno upropastila naciju, ne samo ekonomski već i duhovno, da bi sada bio s nekim novima koje je izdao već nakon par dana šurujući sa, pazi sad ovo, glavnim političkim protivnikom svoje bivše stranke, dakle s onim protiv kojeg se tobože 20 godina borio. Uh.

Sasvim je jasno da je Most produkt revolta i nezadovoljstva birača, a ne ideološke, svjetonazorske ili neke druge pristranosti. Most je izraz gađenja prema anakronoj politici, lažnim domoljublju i lažnoj socijaldemokraciji. Izraz želje za mijenjanjem ovog očajnog stanja u koje nas je prije svega doveo, da se ne lažemo, neoliberalni kapitalizam. Stanje proizašlo iz privatizacije, politikantstva i diktature krupnog kapitala.radnici kapitalizam1

A narodni heroji Mosta su bržebolje politikantski najavili reforme pod parolom „zdravstvo privatnicima“, odnosno krupnom kapitalu. Genijalno, otrovanom dajmo još više otrova, pijanog otrijeznimo s još više pića.
Priča o Mostu zapravo je završila u istom trenutku kad je i počela.
Ili ćemo na nove izbore ili su glasači Mosta izigrani i prevareni, nema treće opcije.

Ako se unutar koalicije Mosta može govoriti o pobjedniku, onda je to svakako briljantni, osebujni i neponovljivi gradonačelnik Primoštena Stipe Petrina. Jedini za kojeg se u ovom trenutku sasvim sigurno može reći da se neće prodati i da će ostati dosljedan.Stipe, majstore!

 

Ova tvrdnja se može potkrijepiti kuriozitetom rezultata u Primoštenu i Metkoviću; Petrina je u Primoštenu furiozno pobijedio, a Petrov u Metkoviću vrlo neugodno izgubio.

Za Hrvatsku je najveći dobitak izbora to što će Stipe ubuduće dobivati više prostora u medijima, i što će se napokon šira javnost moći uvjeriti koliko se dobro može organizirati lokalna vlast ukoliko nije korumpirana i integrirana u hranidbeni lanac političkih elita i kapitala.

Za razliku od Bandića koji je dobio jedva 6% glasova i time jasno pokazao koliko povjerenja uživa, što građani misle o njemu i njegovoj kamarili i na koji način vlada Zagrebom svih ovih godina.

Mirela Holy je dostojanstveno i pošteno priznala poraz. Na tome joj treba čestitati. Ako je zaista ljevica kao što čitavo vrijeme tvrdi, za nju bi moglo još biti prilike. I to vrlo uskoro.

radnici i kapitalisti  SRP i Radnička fronta, kao jedini istinski predstavnici ljevice, pretrpiše težak i sramotan debakl. Razmvrljena, obezglavljena i bolno marginalna ljevica praktički je nestala s političke scene, strategijski potpuno dezorijentirana – ako se o strategiji uopće može govoriti – začahurena i utopljena u benigne rasprave prepune ega i aroganciju spram potencijalnih simpatizera i glasača. Ostadoše/ostadosmo negdje između nostalgičnog sanjarenja lišenog bilo kakvog uporišta u realnosti i baljezganja prištavaca što žderu McDonalds u majicama na kapuljaču s likom Che Guevare i Nike tenisicama; onih što bi pokretali revoluciju, a nikada nisu čuli za, primjerice, Ognjena Pricu ili Koču Popovića. Ali zato briju na Syrizu. A i Podemos ti je, ku’iš, super opcija.

Za većinu glavnih aktera ove opcije bilo bi najbolje da se ostave politike i prebace na video igrice, možda postoji neka pod nazivom „Revolucija u 12 levela“.
No, nikada nije sve tako crno; uz vrlo izvjesnu mogućnost novih izbora nenadano se otvorila nova prilika za koaliciju socijalističke ljevice. I valjda je sad svima jasno da u organiziranu političku borbu moramo ili svi zajedno ili nikako. A ne uz pljuvačinu jedni prema drugima.

Jedino me čudi što i u ovim izborima birači nisu prepoznali jasne vizije, dosljednost, vjerodostojnost i karizmatičnost Ive Josipovića. A tako lijepo je svirao na štapićima za paradajze.

Rezultat Živog zida je relativno dobra vijest. Pokazalo se da ipak nije toliko mnoštvo debilno lakovjernih. A možda su i Masoni u sprezi s bankarima pomutili glasove, vrag će ga znati.

A što tek reći o mrtvoj trci dvojice glavnih aktera? O dva sokola, čelnika, o dvojici karizmatskih vođa dvije najveće stranke. Kako je bilo i očekivano, mrtva trka nije prestala do zadnjed dana, nikada neće ni prestati.
Moram priznati da su mi nakon izbora za nijansu simpatičniji, naročito Zoki, iako su nas lišili uživanja u sučeljavanju. To bi bila prava poslastica za ljubitelje domoljubnog trasha.

Karamarko je u obraćanju na derneku HDZ-a i prijatelja, osim što se preuranjeno proglasio premijerom, obećao da će do jutra imati više od trenutnih 60 mandata. Ujutro je imao 59 i tako dokazao da nema toga što ne može obećati.

A Zoki je, prilikom glasanja za samoga sebe, stavio točku na „i“ četverogodišnjeg baljezganja u obličju premijera. Izjavom kako je sve ovo do sada bila samo igra. I to na dan izbora u jutarnjim satima, dok većina ljudi još nije glasala. Uz kreveljenje pred kamarama, čvrsto je prešao onu suptilnu granicu prema tragikomediji i zaista me iskreno i dobro nasmijao.
Hvala ti Zoki, druže, prijatelju, premijeru i vođo!

Show must go on.

Pošto ja danas kila Mosta?


Facebook komentari

Slobodan Horvatić

Mene...ako se sete na Dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.

Provjeri i ovo

BJELOGLAVI SUPOVI ODLETJELI U SMRT (je li ovo kraj SUPer priče?)

I tako pjevaju Joe Cocker i Jennifer Warnes: ”Tko zna što donosi sutra u svijetu …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

1 × five =