Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / Sve što nam nude SDP i HDZ su – nacionalizam i neoliberalizam

Sve što nam nude SDP i HDZ su – nacionalizam i neoliberalizam

kapitalizam

 

karlo jurak

 

 

        Piše: Karlo Jurak

 

 

 

 

ODGOVOR NA „SVJETSKO-LAKRDIJSKI“ KOMENTAR VUKA PERIŠIĆA NA T-PORTALU

   Stanoviti liberalni komentator Vuk Perišić napisao je tekst u kojemu kaže kako sve što nam nude SDP i HDZ su – nacionalizam i socijalizam. Postavlja se opravdano pitanje u kojemu svijetu živi taj uvaženi komentator kad i dalje, poput brojnih drugih liberalnih komentatora kojima se daje previše medijskog prostora, proganja „socijalističku aždaju“ makar je kapitalizam u punom zamahu u Hrvatskoj i svijetu. Očito je da autor ne zna što je kapitalizam ili samo predlaže onu poznatu neoliberalnu – „nije kriv kapitalizam, treba nam ga još“, odnosno umirućem pacijentu daje još više otrova jer smatra da ga premalo ima. Osim toga, to je i suština svih tehnokratsko-liberalnih opozicija SDP-u i HDZ-u – ono što potonji rade nije dovoljno, treba biti dosljedniji u neoliberalnim reformama! Što je to drugo nego „svjetska lakrdija“ u zemlji koja grca u bogaćenju kapitalističke klase, kršenju radničkih prava i privatizacijama?

Perišić ima pravo kada kaže da obje stranke zastupaju praktično identične ekonomske filozofije i to upravo one koje su krizu izazvale. Samo to nije „socijalistička filozofija“, nego upravo neoliberalna. Doista je razlika u njihovim ekonomskim programima tek statistička pogreška, ali ne na način kako to vidi Perišić. Nadalje, autor govori kao da ne živi u ovom svijetu – Tko god pobijedi na izborima, etatistička ekonomija ostat će netaknuta, kao i udio državnog vlasništva, golema, suvišna i štetna administracija, destimuliranje investicija, suludi sustav lokalne samouprave, pritisak na banke, prezir prema privatnom vlasništvu i privatnoj inicijativi, nepodnošljivo visoki porezi i neodrživo visoki, nepotrebni javni troškovi, ali i ono najgore: mentalitet koji je takvu, državnu, zapravo socijalističku ekonomiju učinio neupitnom. (V.P.). Etatistička ekonomija? Možda, ali taj etatizam je u službi kapitala i privatnih interesa. Nema kapitalizma bez zaštitne i aktivne uloge države, sve ostalo je naivnost koja počiva na pogrešnim početnim pretpostavkama liberalnog načina razmišljanja (razdvajanje ekonomske i političke sfere kao da jedna s drugom nemaju veze). Udio državnog vlasništva? Koliki je bio udio istog 1991., a koliki je danas? O čemu onda ovaj dušebrižnik kapitala priča? Koliko je državnih firmi prodano privatnicima budzašto? Zašto o tome ovaj moralist ne priča? Pritisak na banke? Jadne! I to još kaže u trenucima kada bankarski teror uništava periferne ekonomije, dovodi stanovništvo u dužničko ropstvo i provodi represiju nad njim! Da nije žalosno, bilo bi smiješno! Prezir prema privatnom vlasništvu i privatnoj inicijativi? Pa privatno vlasništvo danas je najveće svetost koja se nijednim aktom ne dovodi u pitanje. O kakvom preziru autor govori? I to sve nakon silnih privatizacija koje su uništile hrvatsku ekonomiju i društvo! Visoki porezi? Da, ali oni koji se prelamaju preko leđa svih podjednako (PDV), a ne oni koji bi opteretili isključivo vlasnike kapitala (Hrvatska ima jedan od najnižih poreza na kapital u Europi). Nepotrebni javni troškovi? Tako je, ukinimo i smanjimo mirovine, neka starčad poumire od gladi! Privatizirajmo vrtiće, zdravstvo i školstvo, pa neka se onda liječi i školuje ta lijena bagra koja nije sposobna zarađivati kao vrli i nedodirljivi privatnici i „poduzetnici“! Mentalitet? Tako je, svi smo bagra lijena i ne zaslužujemo ništa bolje, neka nama vladaju tehnokrati, kapital i neka ovakvi srednjostrujaški trbuhozborci budu vedri i sretni!

U nastavku autor još samo u općenitim frazama lamentira o nezasitnoj državi, socijalističkoj ekonomiji i jadnim poduzetnicima. Ništa novo, toga se bar možemo u velikoj mjeri načitati u zadnje vrijeme u liberalnim medijima. Ono što najviše upada u oči je ogromni nesrazmjer u odnosu na činjenice. HDZ i SDP su predali u privatne ruke najveći dio društvenog vlasništva koje su generacije desetljećima stvarale u socijalizmu (naročito HDZ, ali SDP je to odobravao i dalje osiguravao teren za pljačku društvene imovine). Privatizacija je uništila desetke tisuća radnih mjesta i jednako toliko ljudskih života. Ona je Hrvatsku deindustrijalizirala i dovela je u polukolonijalni položaj u kojemu makroekonomski procesi ovise o svjetskom tržištu na kojemu jedna mala ekonomija poput Hrvatske ne može biti konkurentna. Kako u tom kontekstu prizivati privatizaciju i čak negirati da je ista postajala te da su u njoj HDZ i SDP aktivno asistirali? Je li riječ o neznanju ili svjesnom branjenju nečijih uskih interesa? Prije će biti da je riječ o ovom drugom jer nova garnitura apologeta kapitalizma nastupa na prvi pogled nevino – oni samo žele „razvoj, rast, konkurentnost i investicije“. Time žele sebe distancirati od „kaubojâ“ iz devedesetih kada se pljačkalo puno očitije i drskije. Međutim, prvo je samo maska koja pada svaki put kada se treba govoriti o radničkim pravima i socijalnoj pravdi. Distanciranje od države ne pomaže puno – kapitalu ovakva država pomaže, kukanje zbog njezine kakti nezasitne uloge posljedica je uglavnom vlastite nezasićene želje za profitom. A želja za profitom glavno je obilježje kapitalizma. Nacionalizam? To svakako ostaje, ali upravo je on uglavnom bio krinka za privatizaciju, uništavanje radnih mjesta i „bolne rezove“. I sada je.

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Kako živjeti antifašizam?

  Ako živiš u državi u kojoj se strukture vlasti srame antifašizma kao civilizacijske tekovine, …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

19 + nine =