Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Svirao je Dejvid Bovi i pauci s Marsa, tad smo bili kao novi, a sada smo farsa…

Svirao je Dejvid Bovi i pauci s Marsa, tad smo bili kao novi, a sada smo farsa…

piše: Branko Rafajac

Ako bi tražili stvarni razlog SDP-ovog gubitka praktički dobivenih izbora, onda se taj razlog krije – ne bi vjerovali- u glazbenom odabiru SDP-a…tako bar zaključuje Dragan Markovina u svom tekstu pod naslovom “Zašto bi SDP, koji je od Majki dogurao do ‘Croatio iz duše te ljubim’, ljudi doživljavali kao nešto drukčije od HDZ-a”, objavljenom na portalu Telegram.

Ljeta gospodnjeg 2016. gđa. Marica i gđa. Štefica iz Špičkovine, aman-taman na ulasku na biralište, otvorile su raspravu o izborima i kome dati svoj glas.
– Elem kaže Marica…Čuj me Štefica, daj mi reči -preč neg uđemo- kaj ti slušaš?
– Kak misliš kaj slušam?…zbunjeno će Štefica.
– Pa mislim si koju si mužiku voliš popevati…uporno će Marica.
– A kaj te to sad zanima…odgovori Štefica sa većim zbunjitisom.
– Ne znam kak da ti to velim, ali furt me Ivek podbada da slušam te -kak se ono veli- rokere, znaš tko su rokeri, oni sa onom maščobom v kosi, oni kaj se drogiraju…objasni joj Marica.
– Je pa kaj sad ak ti vslušaš te rokeru, kaj Ivek jambra oko tega, eto ja ti slušam tamburaše i kaj sad, pa oni se furt nekaj oblokavaju po birtijama i kaj sad stemi…ljutito će Štefica.
– A tak draga moja, ti slušaš tamburaše, to znači da buš glasala za HDZ-e, možda i za HSP-e kak je krenulo…poentira Marica.

Tako nekako bi u kratkim crtama zvučala teorija Markovine o SDP-ovom gubitku izbora u praksi. Osim toga ako se prisjetimo što su sve slušali prekaljeni SDP-ovci u svom mandatu i gdje su ih sve zatekli in flagrante, po teoriji Markovine svaki iole ozbiljniji ljevičar probao bi pokrenuti revoluciju protiv SDP-a već u njihovoj drugoj godini mandata.
Naravno, to ne da se nije dogodilo već danas nakon očekivanog posrtanja Milanovića i SDP-a, za glavne pretendente te floskule od stranke -da parafraziram Hasanbegovića- visoko kotiraju likovi koji su sve samo ne “civilizacijska razlika među strankama” kako kaže Markovina.
Zar je tako brzo zaboravljen olešeni Peđa Grbin koji onako HRASTovski visok arlauče Thompsonove popevke, zar su su tako brzo zaboravljeni Maras, Bernardić i Mrsić kako na predizbornom skupu skidaju sakoe, zavrću rukave i trgaju gumbiće na košuljama uz obavezno podizanje gornjih ekstremiteta pozivajući glasače da im se pridruže u njihovom predizbornom dernečenju?
Kome se ustvari prodaje ta priča kako je SDP-e neka vrsta buntovničke stranke koja samo sluša rock and roll i kako su oni eto civilizacijska razlika u bilo čemu?

Za jednog salonskog ljevičara kao što je Markovina -osim SDP-ovog glazbenog odabira- za izborni poraz kriva je i izborna politika koju je vodio Milanović sa svojim suradnicima.
Navodno su Milanović i SDP-e trebali voditi lijevu i antinacionalističku politiku kojom bi zadržali lijevo biračko tijelo koje je većinsko, bar tako zaključuje Markovina.
Jer većina građana živi na rubu ili ispod praga egzistencije i oni danonoćno rade za vrlo skromne plaće, a kao komparaciju te i takve promašene izborne kampanje Markovina stavlja građansku pobunu protiv katastrofalne Karamarkove politike po pitanju kulture, obrazovanja i famozne kurikularne reforme i javne televizije.

Naime, ne znam u šta je gledao i gdje je bio Markovina za vrijeme te “građanske pobune“, ali bilo bi dobro da pogleda snimke sa tih prosvjeda i prebroji prosvjednike, pa da nam kaže koliko je po njegovoj procjeni na tim prosvjedima bilo blagajnica, trgovaca, konobara, čistačica, kuhara, recepcionera, turističkih vodiča, djelatnika čistoće, vozača kamiona i gradskog prijevoza, bolničarki i svih onih zanimanja koja su obuhvaćena definicijom socijalno ugroženih građana koji žive na rubu ili ispod praga egzistencije.

Možda je Markovina vidio na prosvjedima i radnike iz kamenoloma, rudare ili još po nekog preživjelog proletera iz tvornice, ali ako je građanska pobuna kulturnjaka i ideološko-interesnih likova na javnoj televiziji uz neizbježnu kurikularnu reformu -koja se koristi samo u političke svrhe- ono što on smatra pobunom ljevice, a pri tome tu usko vezanu interesnu grupu vezuje uz radnike koji su mrtvi umorni sve to ovlaš pogledali u vijestima i odmahnuli rukom na sve, onda sa drugom Markovinom nešto ozbiljno nije uredu.

Drug Markovina očito je ogrezao u sivilu socijalističkih floskula i nepovratno je izgubljen u ideološkoj magli koju podastire istim onim građanskim “pobunjenicima” sa prosvjeda protiv Karamarkove ideološke politike, uvjeravajući -kako samog sebe, tako i njih- da je njihova ideološko-interesna borba za fotelju i koju kunu više usko vezana za radničku borbu protiv kapitalističkog izrabljivanja.
To je kao da ustvrdimo kako će redovno održavanje dentalne higijene izliječiti tumor na mozgu…ok, možda neće izliječiti tumor, ali svakako će bolesnik imati prekrasan osmjeh kad umre i stoga je vrlo važno redovno prati i popravljati zube.
Ustvari, bilo kakvo opravdavanje ili analiziranje SDP-a kao apologeta bilo kakve lijeve misli ili programa priličan je promašaj za svakoga tko se drži rekreativnim ljevičarom ili vikend proleterom, a kamoli nije za nekoga tko se drži štafetnim prvakom i nositeljem “spomenice” zvane srp i čekić kao što je Dragan Markovina.

– a sad da realno sagledamo zašto je SDP-e oduvijek bio šuplja priča…

Ako ćemo iskreno, programski i suštinski ljevici je bliži bilo koji HSP-e nego je to ikada bio SDP-e.
Najgori i naveći ekstremni desničar kada mu amputirate ideološki predznak ustvari je samo neupućeni socijalista, a čitavo vrijeme talasanja SDP-a koji sebe drži umjerenom ljevicom i centrističkom strankom nije se našao način da se to objasni ekstremnoj desnici, iako su se držali i što je još najgore drže se pametnijima i inteligentnijima.

Pa eto, sad je HDZ-e odlučio pokazati kako oni kao stranka desnice i desnog centra imaju volje i snage približiti -pa makar samo i deklarativno- svoj program i biračima koji su željni socijalizma, a za uzvrat će probati svoje ekstremiste staviti pod kontrolu…zamislite vi tu tragediju ljevice kad im HDZ-e mora održati predavanje o socijalizmu i toleranciji.
Probao je to i Milanović, ali očito da kod njega postoji deficit intelekta tako da je više iluzorno o njemu govoriti kao o relevantnoj političkoj figuri.
HDZ-u je uvelike u reformi stranke pomogao MOST sa svojim ucjenama i oni će -ako se pokaže da MOST pretjera sa uvjetima- otići korak dalje i složiti veliku koaliciju sa SDP-om…kao olfo preći će preko tih “nepremostivih” ideoloških razlika, a razlike ne samo da su premostive nego one ustvari ni ne postoje već su čitavo vrijeme umjetno pumpane…a šta će tek onda zaključiti Markovina bojim se i pomisliti.
Stari kadar je živio i egzistirao na tim razlikama, zatim im je uletio MOST sa svojim bajanjem, a povrh svega krajnje neplanirano uletila je i ekipa iz Živog zida koja je mahom sastavljena od mladih ljudi i stvar se zakomplicirala za “ljevicu i desnicu” do maksimuma.

Vrijeme je naprosto pregazilo ideološke dinosaure i povrh svega MOST -taj projekt crkve- pretekao je i najprogresevnije ljevičare upravo u progresivnim idejama…što je samo po sebi užas i raritet u svjetskim okvirima.
U 21. stoljeću živjeti na pričama iz ’45. godine prošlog stoljeća i na tome bazirati ljevicu pokazalo se suludim od samog početka, a svatko tko je na to ukazao bio je godinama denunciran kod nas i etiketiran kao “izdajnik” ljevice.
Naslanjati se na ekscese pojedinaca ili zanemarivih grupa ekstremne desnice bio je lajtmotiv koji je morao izbljediti, a rezultat je potpuni potop SDP-a i raspad tih deklarativnih ljevičarskih folera koji su namirisali lovu i više se nisu mogli oduprijeti zovu kapitalizma.
Svi oni koji su ikada poželjeli pravedniju i socijalniju državu, bili oni desnica ili ljevica -ma da su ti pojmovi pase- od danas će svoje nade polagati u Sinčića, Petrova, Bandića, Glavaša, Plenkovića i slične njima.

Ova stupidnost i zaluđenost SDP-om tolika je da birači nisu prepoznali ni jednog Stipu Petrinu kao figuru koja možda ima političku prošlost u HSP-u, ali koji je u svojim idejama i nastupima toliko lijevo da mu Milanović ni bilo tko iz SDP-a nije ni do koljena.
Dakle, nije lijevo ono što mi odlučimo nazvati lijevim, već je lijevo tamo gdje skrenemo i gdje je prilično točnim definicijama odavno zapisano kao lijevo, socijalno i ravnopravno, a to očito nije jasno Markovini, ali ni većini birača SDP-a.

Uz sve to građani su poslije ovih izbora bombardirani optužbama kako nisu obavili svoju građansku dužnosti i kako bi valjalo takve neposlušnike kažnjavati zbog katastrofalnog niskog postotka izašlog broja birača…a znate li od kuda su najviše stizale takve optužbe?
Upravo sa “lijeve” strane našeg političkog duopola tj, iz tabora SDP-a koji se drži progresivnom i tolerantnom strankom koja promiče politički pluralizam, poštivanje ljudskih prava i slobodu izbora.
Jer nema preciznije definicije slobode izbora nego kad se u tu definiciju ugradi instrument kažnjavanja na slobodu izbora da netko neće glasati, zar ne?

Debakl ipak poslao dosta snažnu poruku” zaključuje Markovina i da vam budem iskren slažem se sa ovim zaključkom.
Ok, nije da se slažem sa objašnjenjem Markovine kako je “Narodna koalicija potpuno promašila publiku kojoj se obraća, pri čemu nije riječ isljučivo o nacionalističkoj retorici koja je civilizacijsku razliku među vodećim strankama svela na minimum” ili možda sa objašnjenjem kako je ta poruka “sadržana u zaključku da se nacionalizmom s lijevih pozicija ne mogu dobiti izbori i da se vlastite birače ne može dovijeka potcijenjivati“.
Već se slažem samo sa konstatacijom da je “debakl poslao doista snažnu poruku“.

Folirancija SDP-a kao lijeve stranke morala je kad tad završiti i propasti, a to da se nacionalizmom s lijevih pozicija ne mogu dobiti izbori ili da je Narodna koalicija potpuno promašila svoju publiku je u potpunosti netočna.
Zar itko više ima iluzije da većina birača SDP-a nisu nacionalisti, karijeristi, centristi, ljubitelji glazbenog opusa Thompsona, narodnjačkih bakanalija, mita i korupcije i ostalih izlučevina iz septičke jame nazvane politički duopol HDZ-e i SDP-e.
Oni malobrojni koji su sve ove godine glasali za SDP-e i utvarali si da su dio građanske i kulturne Hrvatske spadaju u kategoriju očajnika, a ako Dragan Markovina drži kako su ti birači bili ona prevaga u SDP-u koja čini tu stranku lijevom, onda se svakako možemo složiti da ćemo biti leš sa prekrasnim i zdravim osmjehom.
Jer kako i sami naslućujete, redovno održavanje dentalne higijene liječi tumor na mozgu!

 

 


Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

SRP Konferencija za medije: Porezna reforma

Porezna reforma Dugo najavljivana i pripremana porezna reforma neće i ne može riješiti egzistencijalne probleme …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

17 − ten =