Početna / Istaknuto / Talenti naši svagdašnji i nekadašnji

Talenti naši svagdašnji i nekadašnji

preuzmi

Balkan, područje izvanrednih sportskih talenata možda se najviše isprofiliralo u košarci kroz reprezentaciju Jugoslavije koja je redom osvajala svjetska i europska odličja. I dok su Dinaridi stvarali i stvaraju košarkaške talente svjetskog raspona, mnogi od njih utopili su se u sivilo košarkaške stvarnosti pa je košarkaška i ona šira javnost ostala neupućena u talente koji ovdje hodaju, a često i brzo nestaju. Razlozi uspjeha ili neuspjeha svakog potencijala su razni; od teškog prijelaza iz juniorske u seniorsku košarku do ozljeda ili jednostavno loših odluka. „Što bi bilo“ pitanje je koje se samo po sebi nameće kod nekih pojedinaca za koje se uzimalo zdravo za gotovo da će uspjeti i čije su košarkaške kvalitete bile predodređene za globalni uspjeh. Naravno, i veliki košarkaški talenti su uspjeli u većoj ili nešto manjoj mjeri ostvariti svoj puni potencijal. Kroz našu košarkašku povijest smijenjivali su se igrači predodređeni za velike stvari pa evo liste onih za koje se očekuje da dođu do zvjezdanog statusa i onih koji su ostali zvijezde bez sjaja.

Josip Sesar
Teško se ne oteti dojmu da je Josip Sesar ostvario 20 posto svojih realnih mogućnosti. Mostarac, neki kažu veliki boem i igrač uz kojeg su se uvijek vezali razni skandali, počeo je svoju karijeru u rodnom Mostaru da bi je kasnije nastavio u Zagrebu. Tu je Sesar uspio pokazati svoj veliki potencijal vođen Pepsijem Božićem koji je uvijek za njega imao strpljenja. Nevjerojatne fizičke predispozicije ; izvrstan „size“ od 198 cm visine za bek šutera, ogroman raspon ruku, crnački vertikalni odraz, odličan prvi korak te brz i precizan izbačaj, stavljale su Sesara u rang nasljednika Dražena Petrovića. Nakon uspješne epizode od 6 godina u Zagrebu, ostaje u istom gradu, ali mijenja klub, Cibona. Nakon tog transfera karijera Josipa Sesara kreće u silaznu putanju. Jedan od glavnih razloga njegove stagnacije jest neslaganje s tadašnjim trenerom Nevenom Spahijom. U Zagrebu je kod Pepsija Božića, Sesar bio povlašten u svakom pogledu, ali Spahija je bio i ostao preveliki autoritet da bi Sesaru opraštao kašnjenja na trening, nezalaganja i pokušaje da privatizira utakmicu. Sesar je bio igrač koji je strašno volio izolaciju terena kako bi mogao odigrati jedan na jedan sa suparničkim braničem i tu je vrlo često bio uspješan i teško zaustavljiv. Ipak, već tada dolaze novi moderni naraštaji trenera (jedan od njih je bio i Spahija) koji nisu dopuštali prevelike indvidualne kreacije pojedinaca ma koliko oni kvalitetni bili. To je jedna strana priče; kako se onda tvrdilo, nepopuštanje Spahije u davanju određene doze slobode Sesaru koju je on kao takav vrstan strijelac trebao dobiti. Druga strana priče su Sesarovi provodi u noćnim klubovima, već navedeno nezalaganje i općenito nezrelost koju je pokazivao za razliku od mlađeg Gordana Giričeka koji je sve više napredovao kod Spahije. U tom vrtlogu profesionalizma na koji Sesar nije uspio odgovoriti, selio se od kluba do kluba. Iako je bio izabran kao 47. pick na draftu od strane Seattle Super Sonicsa (prava kasnije prebačena u Boston Celtics); Sesar se nikada nije otisnuo van Hrvatske. Teško prilagodljiv na terenu i uvijek za društvo izvan dvorane, Sesar je ostao jedan od fizički najpotetnijih košarkaša koje smo ikada imali.

0000000000186376

 

 

 

 

 

 

 

 

Dubravko Zemljić
Kao junior bio je najperspektivniji i to ne samo u našem domaćem društvu već na europskoj razini. Na Europskom prvenstvu 1996. godine u Izraelu, Zemljić je bio naš prvi strijelac te je i izabran za najkorisnijeg igrača turnira. S tim i takvim referencama očekivalo se kako će njegov prijelaz iz juniorske u seniorsku košarku proći bezbolno. Nažalost po Zemljića, ali i po našu košarku to se nije dogodilo. Zemljić je kao 18 – godišnjak nastupio na Nike Hoop Summitu, utakmici u kojoj vršnjaci iz Amerike igraju protiv ostatka svijeta. U tom društvu Zemljić je briljirao kao rijetko koji Hrvat s 22 ubačena poena. Ulaskom u svijet odraslih Zemljić je potpuno nestao. Teško je i objasniti što se dogodilo Zemljiću koji je imao slične poveznice kao Sesar u pristupu, naravno ne u toj mjeri, ali nije imao „fighterski“ mentalitet. Sa svojih 200 centimetara visine izvrsno je kontrolirao loptu i bio jedan od boljih all around igrača gdje je mogao isto dobro razigravati, poentirati i skakati na oba kraja terena. Kao 22 – godišnjak 1998/99. odigrao je zadnju sezonu u Hrvatskoj u Ciboni prosječno zabijajući 12 koševa po utakmici. To je bila i jedina konkretna sezona koju je Zemljić imao. Nakon toga seli se po hrvatskim klubovima, a kasnije po čitavoj Europi. Skoro pa je nemoguće nabrojati sve klubove u kojima je igrao i u kojima je ostavio nekakav trag. Slučaj Zemljić otvorio je mnogima oči na prijelazu u novo tisućljeće jer u kratkom vremenu njegov potencijal kao i prethodno navedenog Josipa Sesara,ostao neiskorišten. Što je krajnji razlog i zašto Dubravko Zemljić nije ostvario karijeru kakva se od njega očekivala teško je objasniti. Ostaje samo još jedan prazni neispunjeni talent – slučaj.

goran_vrbanc_v0001

Goran Vrbanc
Možda će mnogi ostati iznenađeni ovim izborom Gorana Vrbanca u moru ostalih „propalih“ talenata, ali ovo primjer igrača kojeg su ozljede jednostavno devastirale. Karijeru je započeo u rodnoj Rijeci u Kvarneru gdje je bio jedan od najboljih igrača A1 lige. Njegove igre prepoznala je Cibona za koju je potpisao 2006. godine te je s njom igrao i Euroligu. Tada je i pozvan u Hrvatsku reprezentaciju i kod Repeše je imao značajnu ulogu. Riječ je o igraču koji je bio čisti šuter nakon dugo vremena u našoj košarci, pravi strijelac koji je svakome mogao ubaciti trideset, ali isto tako košarkaš s dobrim osjećajem za igru te fizički snažan za poziciju šutera. Nakon prve sezone Vrbanc doživljava ozljedu trbušnog zida prije Svjetskog prvenstva u Japanu 2006. godine gdje je trebao imati važnu ulogu. I taman kad se riješio nezgodne ozljede trbušnog zida, dogodila se teška ozljeda stopala koja ga je udaljila tri godine s parketa. U tom razdoblju prošao je njegov ugovor sa Cibonom da bi sa istim klubom potpisao 2009. godine. O kakvom se scoreru i potencijalu radilo govori činjenica da je sa Zadrom upravo protiv Cibone, postigao nevjerojatna 44 koša i 9 trica 2011. godine. Goran Vrbanc je primjer košarkaša s dobrim osnovama, željnog dokazivanja i jakog treniranja, ali i najbolji primjer igrača koji nije jednostavno imao sreće s ozljedama.

 

Dario Šarić

Iako već etablirani reprezentativac, član petorke kao i igrač euroligaša Anadolu Efesa, Dario Šarić još spada u kategoriju velikih potencijala. Mnogi zaboravljaju da se radi o 21 – godišnjem košarkašu koji ima još prostora za napredak; i to podosta. Sa svojim 208 cm Šarić je neobično pokretljiv i ima izvaredan osjećaj za igru. Kroz mlađe kategorije u kojima je dominirao u rangu Dražena Petrovića, iz svog rodnog Šibenika otisnuo se u Zagreb. U to vrijeme Zagreb mijenja tada svoju zdravu politiku kluba i kreće u projekt igranja Eurolige dovodivši mnoge strance. Tu je i Šarićev talent skoro pa ostao uništen pa se tako u jednom trenutku govorilo o prošlom talentu. Pogotovo kada mu je propao transfer u Bilbao, a potom je trebao otići u nestabilni Split i sve je mirisalo na novi slučaj „Zemljić“. Ipak, dolaskom u Cibonu pod vodstvom Slavena Rimca koji je i pretrpio nekoliko Šarićevih noćnih avantura, Dario je uspio vratiti formu i ono najvažnije; dobiti minute za igru. 2013. godine izabran je za najboljeg mladog igrača Europe, a 2014. je zaključio osvajanjem ABA lige kao i titulama najkorisnijeg igrača turnira. Kao 12. pick na Nba draftu, Šarić je bio do tada naš najbolji izbor na draftu, a karijeru je nastavio potpisom u Anadolu Efes. Kod Dušana Ivkovića u prvom razdoblju je često sjedio na klupi čak bio izvan sastavašto je nanovo zabrinulo naše navijače i pratitelje košarke. Nakon blagog pritiska da će napustiti klub, Ivković mijenja odnos prema Šariću te on sezonu završava sa solidnih 12 koševa u prosjeku u 27 utakmica što ih je odigrao. Što čeka Šarića nakon ove sezone? U nekim intervjuima mogla se čuti njegova želja da realizira svoja prava na draftu koja ima Philadelphia 76 – ersi i njima bi sigurno donio širinu i fleskibilnost na poziciji četvorke. I tu sada dolazi još jedno vrlo važno pitanje. Šarić je na nedavnom Eurobasketu odigrao ispod svojih mogućnosti, a jedan od razloga definitivno je i pozicija koju je morao odrađivati tijekom cijelog turnira. Dario Šarić ima neobično dobru kontrolu lopte i tehniku za svoju visinu kao i pokretljivost da bi isključivo bio korišten na poziciji visokog krila. Njegova igra, pogotovo u juniorskom stažu, bila je najviše hvaljena zbog mogućnosti „izvlačenja“ van reketa i igri licem prema košu. Ulaskom u seniorski svijet on se isključivo seli na poziciju četiri i tu se osjeća lagana stagnacija. Nažalost, profesionalizam ne pita za tvoje osjećaje i afinitete pa će tako Šarić morati slušati svoje poslodavce što i kako. Za nadati se je da će njegova karijera ići dalje i napredovati iz boljeg u bolji klub s većim ovlastima u igri koje će kasnije prebaciti i na reprezentaciju.

910937-19904733-1600-900

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mario Hezonja

Čudo od djeteta, godinu mlađi (1995.) od Daria Šarića, debitirao je u A1 (prvoj) ligi sa samo 13 godina. Već setada dalo naslutiti da se u Dubrovniku rodilo nešto košarkaški posebno. Po karakteru pomalo prgav, nikad zadovoljan, ali i s nevjerojatnim radnim navikama, Mario je isto kao i Dario otišao u Zagreb gdje su zajedno osvojili juniorsku Euroligu. Košarkaški posjeduje rijetko viđene fizičke predispozicije za bijelog igrača; i to u povijesti Europske košarke. S 203 centimetara visine, nevjerojatnim odrazom gdje navijači uvijek mole za neku njegovu otvorenu kontru te snajperski preciznim šutom, Hezonja predstavlja rijedak napadački paket koji može udariti iz bilo kojeg oružja. Mario je imao odličnu minutažu u juniorskom uzrastu, dosta malu u seniorskom dijelu za talent koji je predstavljao. Pa ipak to se nije osjetilo jer je 2010. Hezonja još uvijek bio u tinejdžerskim godinama i nije postojala opasnost da neće dobiti priliku. 2011/2012. sezonu morao je cijelu propusiti zbog mononukleoze koja na sreću nije ostavila ozbiljnije posljedice na njega. Nakon toga dolazi pozivBarcelone koja je i prije pokazala najveći interes za ovog dubrovčanina pa je za klub iz Katalonije potpisao 2012. godine. Još uvijek kao junior gotovo cijelu 2012 – 2013. odradio je u drugoj ekipi Barcelone gdje je dobio potrebnu minutažu kao i slobodu u igri. To se ne može reći za period do 2015. godine, do koje je i ostao u Barceloni u prvoj ekipi. Trener Xavi Pascal kao da je namjerno sabotirao Heoznju pa je tako neke važne utakmice koje su Nba skauti došli gledati, Heoznja bez nekog posebnog razloga, presjedio.
Mario je izabran kao peti izbor drafta (Orlando Magic) ove godine, što ga čini našim najboljim izborom u povijesti. I to dovoljno govori kako Amerikanci cijene sirovi talent i ogroman potencijal koji još ni blizu nije iskorišten. Mario definitivno mora poraditi na svojoj obrani, što smo mogli vidjeti i na Eurobasketu, gdje su protivnički igrači često neometano šutirali preko njega. Osim obrambenog dijela, Hezonja mora doraditi tehniku i igru s loptom, koja nije loša, ali nije blistava, kao i ubaciti igru leđima; koju realno može i mora imati zbog svoje visine i fizikalija. Scot Skilles trener je koji voli igrače pune energije koji mrze gubiti i upravo to je dobio u Mariu. Mnogi naši igrači kroz povijest u Nba su odlazili kao prolaznici bez ikakvog važnijeg učinka i karijere. Mario Hezonja definitivno ima snage, radne navike i elana da dostigne odličnu Nba karijeru.

during the FC Barcelona 2014/2015 Turkish Airlines Euroleague Basketball Media Day at Ciutat Esportiva Joan Gamper on September 18, 2014 in Barcelona, Spain.

 

 

Dragan Bender

Najmlađiji od prethodno dva navedena igrača, Dragan je centarski potencijal koji se nije pojavio još od vremena Dine Rađe. Pokriva pozicije 4 i 5 u Maccabiju u kojem trenutno igra, a često izlazi na poziciju niskog krila gdje ima solidnu tehniku da pokrije i tu poziciju. Osim nevjerojatne elegancije i snage koju ima za svoje godine, posjeduje i vidljiviju odlučnost pod košem za razliku od Ante Tomića. Nažalost, hrvatska javnost nije bila upoznata s Benderovim talentom sve do incidenta s tenisicama i sponzorskog ugovora zbog kojeg je propustio Svjetsko prvenstvo do 17 godina. HKS je i u toj situaciji uspio pokazati kako im nije stalo do igrača već do svojih interesa budući da su potpisali ugovor s Jordan Brandom znajući da je Bender pod ugovorom s Adidasom te da neće moći igrati (ta se situacija dogodila prije i sa Šarićem); i po tom pitanju nisu ništa učinili. Bender je još uvijek jako mlad igrač i tek sada ulazi u svijet seniorske košarke iako još uvijek nema 18 godina. Čini se kako je Maccabi uložio puno u njega dajući do znanja da računaju na Benderove usluge čak i iako izađe na Nba draft iduće godine. Procijenjivati kako će njegova karijera izgledati vrlo je teško. Za Dragana je najvažnije da igra i ima minute, a bliski izvori govore kako je riječi o mladiću koji voli trenirati i raditi na sebi, a kao uzore navodi Dražena, Kukoča itd. Sigurno je da bi trebao ostati nekoliko sezona u Europi, gdje će osim potrebnog iskustva dobiti i znanje kako se nositi s elitnom konkurencijom. Ono što je potrebno dodati u njegovoj igri je pokoji „post move“ kao što bi trebao nbaciti mišćne mase na svoju vrlo dobru konstituciju. Maccabi nije poznat kao klub po razvoju mladih talenata, pogotovo ne stranih, ali očito su oni za razliku od naših najvećih klubova prepoznali vanserijiski potencijal koji Bender može donijeti.1435358039


Facebook komentari

Filip Đukić

Provjeri i ovo

Adios Comandante!

  Tužan dan. Svim borcima za za društvo pravde, jednakosti i slobode, danas je tužan …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

three + 7 =