Početna / Dnevni Komentar / Testovi razuma

Testovi razuma

video igrica

 

slobo-300x150

Prošli smo i uspješno položili mnoštvo testova u proteklih dvadesetak godina. Da postoji inicijacija kretenskih loža po stupnjevima, kao u masonskim družbama, narodi Jugoslavije bi već odavno dostigli i prestigli 33. stupanj, svi bi bili veliki meštri kreteniziterije.

A sve se odvija kao u video igrici. Prolazimo nivo po nivo, borimo se, trpimo, gubimo živote i dobivamo nove, i svaki nivo sve teže savladavamo, sve je zahtjevniji, plaća traje sve kraće, bodove ( novce ) sve je teže osvojiti, sve više ima nekih neprijatelja oko nas, treba ih nadmudriti, izbjeći, ubiti, igramo sa sve većom strašću, a u podsvjesti nam se igra čini sve besmislenijom. Umara nas, postajemo bezvoljni. Pa još lakše i češće gubimo sve manje osvojenih bodova. Gubimo živote prebrzo.

Kreatori ove nestvarne stvarnosti svakoga dana pred nas stavljaju novi izazov. Pojavi se nova razina, novi test izdržljivosti i mi prionemo poslu, ne možemo prestati i jednostavno isključiti ekran, nastavljamo da vidimo što je na idućoj razini, igricu igramo cijelu noć, već sviće, ali ne damo se, igramo.
Primjerice, ona svinjarija s plakatom nedavno. Gdje pop jumbo plakatom u centru Zagreba objašnjava kako komunizam uzrokuje pedofiliju. Niti je čudna i iznenađujuća podlost popovskog skota, niti je on to napravio na svoju ruku, niti je primaran cilj akcije bio da sistemom „drž’te lopova“ saperu ljagu sa svojih pedofilskih podviga. Plakat je zamišljen i smišljen negdje iznad, kod onih što dizajniraju više levele, u bolesnim mozgovima njegovih šefova, jer vrlo dobro znamo da se bez konzultacija sa velikim meštrima obmane u Crkvi ovakvi potezi ne vuku. To je test, lakmus papirić, da se provjeri koliko se zlo i besramno može uzurpirati javni prostor. I koliko zapravo sama javnost malo mari za javni prostor i sadržaje na njemu. Javni prostor je javni interes, a ovakvi istupi u javnosti proizveli su na stotine mitova kroz stotine nivoa. Razorivši društvo i pretvorivši ga u pustopoljinu duha.

Ljudi koji hoće vladati ne bi li tako stekli bogatstvo i status kakav inače svojom karizmatičnošću i sposobnostima ne bi mogli ni sanjati, moraju funkcionitati takvim načinom. Probaš, pa ako prolazi idemo na sljedeći level; još dublje ruka u džep, još manje prava stoci sitnozuboj. I tako unedogled. Do apsurdnog obespravljivanja. Do odricanja gdje se o onim prvim odricanjima, s prvih nivoa igrice – novim kućama, stanovima, ljetovanjima, izletima, novoj garderobi, toplicama, namještaju itd. – više uopće ne govori, taj smo stupanj kretenizma već odavno osatavili iza sebe. Uostalom, pa nećemo valjda sad odustati, bogamu, pa morali bi priznati da smo već na prvom od prvih stupnjeva ispali kreteni prvog stupnja. Onomad kad nam rekoše da će sve biti kao i u socijalizmu samo ćemo imati barem triput veće plaće. I da se samo trebamo obračunati s ovim nekima tamo, što naše žele uzeti, što sišu nas nemilice već stoljećima, još od punskih ratova i Julija Cezara nam noću dolaze i puču ušteđevinu, pošteno i krvavo što ovaj narod je stek’o, Ljubljana nas krade, Zagreb otima, Beograd se na naš račun gradi, Sarajevo buja a ništ’ ne rade, Titograd drpa. Udri, granatiraj, uništi, zajebi ih. Neće oni naše dok je nas… Na drugom su nivou čekali ratni profiteri, na trećem tajkuni, na četvrtom strane banke i korporacije, u početku stidljivo – danas već besramno agresivno. I tako dan za danom, stigosmo već vrlo blizu razine na kojoj nam „tranzicijske elite“, poluretardirani skorojevići i ništarije otvoreno pljuju u lice i smiju nam se. Jednostavno nam govore „ništa nam više ne možete, previše ste zaglibili, premalo života i bodova imate za teške razine što predstoje“

I zaista, prošli smo već stotinjak nivoa. Premijer Srbije sam sebe poziva na poligraf kako bi dokazao da ne laže. Bosna ima dvjesto premijera. ( Multipliciraju se ko Marsovci u igricu) Hrvatska ima premijera koji ne zna hrvatski. Slovenija se ogradila bodljikavom žicom, na tom su nivou. Crna Gora u boj za NATO kreće. Ima li u Makedoniji struje?

P.S. Nego, nije mi dao vrag mira pa sam nazvao profesora Baltazara da ga pitam u vezi našeg premijera. Ajde to što loše govori naša hrvatska jezika, ali izgleda mi i malo čudno. Pa se Baltazar čudio kako to da već nismo primijetili da je frajer zapravo robot.

 


Facebook komentari

Slobodan Horvatić

Mene...ako se sete na Dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

20 − 4 =