Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Tisuću bogova Romana Bolkovića

Tisuću bogova Romana Bolkovića

romano

piše: Branko Rafajac

Naslov okativno govori o tisuću bogova Romana Bolkovića iako ne možemo sa sigurnošću reći da je to točan broj, ali recimo da je nekakav relativan okvir Bolkovićevih “bogova” u ovih 25 godina samostalne Hrvatske kojima se klanjao iz ovih ili onih pobuda. U orginalu naslov bi glasio “Tisuću bogova zemlje Hatitija“, indoeuropskog naroda iz 1600. i 1300. godina prije Krista koji su imali bogove mora, vjetra (inače, omiljenog Boga od Bolkovića), gora, rijeka, neba, oblaka…itd.
Visoko je kotirao i naslov “Veliki inkvizitor Bolković“, ali time bi se zanemarila jedna čitava dekada Bolkovićevog političkog djelovanja što bi bilo krajnje neprimjereno prema ovakvoj veličini koju moj kolega zove “malograđaninom ulizivačkog mentaliteta”.

Osobno se ne slažem sa kolegom u opisu Bolkovića i smatram da je takva paušalna ocjena Bolkovića krajnje neprimjerena jer je preopćenita, a Romano Bolković zasigurno ne zaslužuje tako općeniti opis svog karaktera, lika i djela. Ako bi već tragali za karakterizacijom Bolkovićevog lika i djela, onda je najprimjerenija komparacija ona sa Oswald Chesterfield Cobblepotom, inače pretilim pingvinom iz Batmana koji je imao konstantnu dvojbu između dobra i zla i koji je imao jednu gnjusnu slabost, a to su bile smrdljive skuše.
Ovdje bi naglasio da je svaka fizička sličnost između Cobblepota i Bolkovića sasvim slučajna, ali i tu slučajnost valjalo bi detaljnije ispitati obzirom da je svaka druga podudarnost u pretežitom dijelu skoro pa šokantna, posebice je indikativna Cobblepotova slabost na skuše i Bolkovićeva slabost na lovu.

Povod ovog teksta nije karikaturalan karakter spomenutog glavnog aktera, već njegova uistinu nevjerovatna umješnost političkog parazitiranja koje u određenim trenucima nadilazi uobičajno.
Kada bi samo površno analizirali vještine koje posjeduje ovaj majstor političke opsjene i magije uvelike bi prekoračili zadane gabarite kolumnističkog formata, ali osvrnimo se poradi jasnoće samo na zadnja dva prelaska sa domaćina na domaćina.

Transfer sa usahlog ili bolje rečeno politički mrtvog domaćina na novog, svježeg i još neispijenog prava je mala umjetnost i taj proces nije ni malo lagan. Ako je netko pomislio da je moguće samo tako okrenuti ploču i u razmaku od jedva godinu dana preći sa Ive Josipovića na punokrvnog hrvatskog vjernika, desničara i trenutno pripadnika vladajuće domoljubne koalicije, onda je taj netko u gadnoj zabludi.
Koliko je taj proces trusan, katarzičan i nadasve riskantan svjedoče nam mnogi neuspjeli pokušaji parazitiranja Ive Banca, Igora Peternela, ali i Zorana Milanovića koji je u svojim ranim pedesetima otkrio veliku ljubav prema Tuđmanu i još veću strast prema antifašizmu…uglavnom, možda su primjeri naoko nespojivi, ali savršeno oslikavaju propale pokušaje parazitskih navada.

Bolković je za nekoliko kopalja ispred gore spomenutih amatera i u svojoj karijeri odradio je impozantan broj dijeljenja svojih gluteusa na dvije stolice, ali u slučaju Marijane Petir odlučno je zaigrao sve na jednu kartu, što je prilično veliki rizik za svakog političkog parazita.
Bilo bi ispod svakog nivoa da još malo analiziramo Petirkin twit jer to je “vrhunski” odradio upravo Romano Bolković, koji je za tu prigodu posegao i za Hannah Arendt, papom Franjom, Angelom Merkel, SFRJ, kršćanima, židovima, muslimanima, Stipom Mesićem, pa i samim Bogom koji je ključna figura koja daje onaj završni argument u opservaciji opskurnog Petirkinog preduskršnjeg twita.

Kraća verzija Petirkinog twita bila bi “Nitko ne sme da nas bije na Uskrs i naš Bog uvijek pobjeđuje. Sretan Uskrs“. Iako je Bolkoviću kristalno jasno da je, citiram ga “seljančica Marijana Petir” ovim twitom još jednom pokazala svu bijedu i jad hrvatskog europarlamentarnog izaslanstva, on je u maniri iskusnog nametnika iskoristio trenutak nepažnje ekstremne desnice i časkom se prikrpio na njihovu žilu kucavicu.
Ne sluteći ništa, desnica je objeručke prihvatila njegovu krajnje zbrčkanu opservaciju u kojoj je nemuštim pokušajem unižavanja tuđih intelektualnih sposobnosti pokušao -sa njemu svojstvene visine- optužiti sve one koji uviđaju štetnost ovakvog poimanja vjere i koji kristalno jasno vide one što na niskim vjerskim i nacionalni strastima grade svoje političke karijere.

Ipak da ne potrošimo dragocjene retke na suhoparno citiranje Bolkovića probajmo pomoći desnici da uvidi kako je nametnik stručno zabio svoje rilce u njih, koristeći poznati anelgetik zvan ulizivanje.
Prva žrtva ovog parazitiranja upravo je Marijana Petir, ali bilo bi iluzorno očekivati da dotična razumije da je Bolkovićevo zauzimanje njene strane i branjenje njenih stavova ustvari samo njegovo bolje pozicioniranje u odnosu na protok novca koji je SDP-ovim gubitkom izbora naglo skrenuo u desno.
Tim činom i zvanično je prestalo parazitiranje na ispijenom Ivi Josipoviću kojeg je Bolković odavno posisao, ali je ipak polagao minimalne nade u Milanovića i SDP-e obzirom da je Most prilično nestabilan domaćin dočim je HDZ-e od samog starta svog mandata radio kardinalne greške koje nisu ulijevale povjerenje da bi mogli biti -kako se ono kaže- obrok za nametnika njegovog kalibra.

bolkovicLakoća kojom se Bolković našao u ulozi novootkrivenog desničarskog apologeta uopće nije začuđujuća, ono što je zanimljivo je tehnika koju je primjenio i koja nadilazi stupidne tekstove Tihomira Dujmovića ili recimo Zvonimira Hodaka.
Ipak je Bolković majstor svog zanata i ima više utakmica u nogama od ostatka ekipe. Njegova taktika možda se na prvu čini prilično jednostavna, ali ona je sve samo ne to.

Da bi zadobili poljuljano povjerenje prosječnog nacionalističkog isprdka oplemenjenog naglim vjerskim otkrivenjem vi morate pisati istim jezikom kao i oni.
Nakon što ste usavršili tu tehniku u tekstu trebate strateški rasporediti suosjećanje, zabrinutost prema desnici i naravno mržnju prema Jugoslaviji, komunistima, Srbima i ateistima, a po najnovijem i muslimanima da bi polučili željeni učinak.
Ukoliko ste kao Bolković operirani od bilo kakvih uvjerenja koje duboko zadiru u svjetonazorske postulate vašeg habtusa i ako ste kao čovjek-pingvin Cobblepot slabi na skuše-lovu, onda morate znalački potegniti za rječnikom stranih riječi i tako zamaskirati svoje namjere.

Nakon što ste impresionirali svojom elokvencijom malobrojnu desničarsku intelektualnu elitu slobodno možete krenuti u osvajanje srdaca niže rangiranih primata iz porodice katonacionalistikusa.
Sve što trebate učiniti je pronaći neku konstrukciju u kojoj ćete povezati ekstremno-nacionalistički  debilizam kojeg zastupate, Jugoslaviju, ateiste, komunjare, vjernike, drugi svjetski rat i tako si otvoriti put prema toliko željenoj naklonosti vašeg domaćina, jer vaša je želja kao parazita da uvjerite svog domaćina da ste mu neophodni.
Zatim trebate poistovjetiti nacizam, komunizam i socijalizam optužujući ih da su ista strana jedne medalje, a zatim u maniri vrhunskog driblera zaobići hrvatski nacionalizam koji je usko vezan za ustaštvo i eto vas pred praznim golom gdje samo trebate poentirati vjerskim osjećajem većine i posao je odrađen…pis of kejk kako bi rekli.

Osim što 99% čitatelja neće razumjeti što ste napisali iako vi tobože zastupate njihove stavove, oni će lako prepoznati ključne riječi u tekstu što će biti dovoljno da postanete njihov…komunjare puj, Jugoslavenčine puj, ateisti puj, komunizam puj, socijalizam puj…
Naravno, neizbježno je i osvrtanje na ljevicu, ali to je predviđeno za one desničare koji imaju jednu moždanu vijugu više od kokoši, pa takvi ne seru u dvorištu nego za na to predviđenom mjestu kao što je portal Direktno. hr.

Sad kad ste odradili sve predradnje preostaje vam samo da čekate poziv nadređenih i da izaberete svog domaćina koji će potrajati nešto duže nego slabokrvni Ivo Josipović i koji može podnijeti više od jednog nametnika, a ne kao jadni Ivo koji je u jeku predsjedničke kampanje uz redovnog Pilsela jedva lipsao kad mu se prikrpio još i Bolković.
Tu treba odmah razjasniti da Marijana Petir nije ni za pod zub Bolkoviću i ona je neka vrsta prijelaznog domaćina, iako je lako moguće da su apetiti Bolkovića porasli pa više ne pikira na domicilne političare nego je poželio malo zameziti europarlamentarno stado, ali to je već špekulacija u koju se ne bi upuštao.

Za kraj ipak citirajmo ovog majstora opsjene vječno skrivenog iza tuđe sjene…”Sekularna država? Pa vi ste zaista u zabludi: ne, sekularna država nije i laicistička, ako je laička.
Nažalost po naše neslaganje “sekularna” država Hrvatska je laicistička samo što taj laicizam nije jasan laiku iz vjerske i nacionalističke većine, a upravo ovakvi konformisti kao što je Bolković što teže parazitskom elitizmu -iako nikada nisu smogli hrabrosti da to otvorenu kažu- manipuliraju upravo sa laicima opijenima vjerom i nacijom.
Zbog takvih nerealiziranih intelektualaca koji svoje znanje i sposobnosti gledaju samo kroz prizmu novca imamo upravo ovaku nesnošljivu državu u kojoj je na cijeni vjerska i nacionalistička zatucanost, a galerija likova koja to zlorabi samo radi vlastite materijalne koristi postaje nepodnošljivo predugačka.

 


Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Ljevica stavlja netoleranciju na pijedestal

  Što danas znači kada netko kaže da je politički orijentiran “lijevo” ili “progresivno”? Ovo …

Jedan komentar

  1. Neoliberalni taliban

    Obozavam ad hominem tekstove i ljevice i desnice…….hrane ono primitivno u meni a nikada ne valja zaboraviti nahraniti svoju unutarnju životinju. Veliko hvala autoru. Njam njam njam

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

fourteen + two =