Početna / Istaknuto / TRAGOM ISTINE: Demokratski izbori ne stanuju ovdje!

TRAGOM ISTINE: Demokratski izbori ne stanuju ovdje!

srptekst2

 

 

Piše: Gojko Maričić

 

JEDAN SISTEM SMO SRUŠILI – DRUGI NISMO IZGRADILI

Prošlo je više od četvrt stoljeća od kako je Republika Hrvatska i formalno pravno postala samostalna država. Napustivši socijalistički društveni poredak okrenula se ka kapitalističkom uređenju. Napustila je jedan sistem ne izgradivši drugi za koji se opredijelila. Napustila je Hrvatska i jednopartijski sistem opredjelivši se za višestranačje. Vlast je izgubila partija koja se svojim unutrašnjim transformacijama odrekla pravca razvoja društva kojim je državu relativno uspješno vodila 45 godina.
Ta partija je od 1948.godine napustila koncepciju staljinističko-komunističkog razvoja društva i opredijelila se za samostalan socijalistički samoupravni put razvoja,stavivši u funkciju zemlju seljacima a tvornice radnicima. Izgubila je ta partija vlast jer je svojom transformacijom izdala vlastiti narod. Iz nje su izašli i razočarani komunisti i socijalisti. U njoj je ostalo oko 43 tisuće karijerista i obezglavljenih bivših članova saveza komunista. Iz nje je izašlo 97 tisuća karijerista koji su se učlanili u Hrvatsku demokratsku zajednicu, prihvatili njezin program i tom rukovodstvu uz pomoć crkve i propagande omogućili da putem višestranačkih „parlamentarnih“izbora dođe na vlast.
Preuzeo je HDZ vrijednu društvenu imovinu ,visoko razvijenu industrijsku i nisko zaduženu zemlju.

U ovih četvrt stoljeća smjenjuju se te dvije stranke na vlasti; jedna pljačka, druga ni to ne zna.

Uništeno je 45 godina razvoja kao da baš ništa nije valjalo.
Pod pretvorbom i privatizacijom nastala je brutalna pljačka društvene imovine kroz koju se odvijao proces prvobitne akumulacije kapitala. Stvorio se mali broj bogatih. Istovremeno se uništio sloj srednje klase koji je u svakom sistemu nosilac razvoja društva.
Današnje je stanje: uništeno svih 12 grana privrede (trinaesta grana-trgovina je u procvatu-služimo tuđinu i na svom tržištu kupujemo njegovu robu), tako da nužno trebamo kratkoročni, srednjoročni i dugoročni razvojni program, ali i obrtna sredstva kojih u našoj zemlji niko nema. A kako će i biti kad živimo od rasprodaje onog što smo u onom „zloglasnom sistemu“stvorili i na kredit kojeg od vjerovnika sve teže dobivamo, jer su nas ove dvije stranke dovele u dužničko ropstvo i stvorile nesigurnost u povrat kredita.
Tko nas to dovede u takvo stanje? Niti krajnja desnica niti krajnja ljevica. Ni jedni ni drugi nisu bili na vlasti niti su participirali u vlasti.

Prorok

Očito se obistinjuju riječi Brune Bušića( 1975.god.): „Svatko nas je stoljećima krao i potkradao,a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje; kako nas tada spasiti od nas samih ?”

I dođoše ta vremena kad pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.

Uvučeni smo mi u neku kapitalističku liberalnu demokraciju, gdje bi trebala da vlada vladavina prava,građanska sloboda,sloboda govora,udruživanja,sloboda medija,opće pravo glasa i i i,a defakto nam je život stavljen pod vlast tržišne ekonomije a ekonomiju su nam uništili.

Demokratski izbori

Obećaše nam i demokratske izbore, al’ smanjiše izborni krug koji postade bitno uži od onog u jednopartijskom sistemu. Napustivši sistem koji je imao vrlo uspješan vlastiti put razvoja države i društva; više od četvrt stoljeća lutaju te vladajuće stranke u tom kapitalističkom poretku za koji su se opredjelile. Obećavaju reforme sad po irskom sad po drugim uzorima ali vlastitog puta ne nalaze.
srptekst1I ovi parlamentarni izbori prođoše u duhu izbornih obećanja i Hrvatska dobi nešto novo. Dobila je predloženog mandatara čovjeka iz dijaspore u čiju farmaceutsku stručnost ne treba sumnjati. Međutim postavlja se pitanje za koga smo mi glasali? Za čovjeka iz druge države?Za čovjeka koji ovu državu i društvo ne pozna i koji obećane po strankama reforme može prilagođavati državnom obliku države iz koje je došao. Tamo je živio i taj sistem uz poznavanje svoje struke možda i pozna.
Kako smo dobili mandatara? Odlučila je crkva kroz usta biskupa koji kletvom prepade psihijatra i obaveza na intervenciju Predsjednicu(ne čitaj studenticu)da se isti pridruži policajcu i da s obzirom da ih obadva nisu sposobni za tu funkciju a i nemaju muda da preuzmu tu odgovornost koju im je povjerio dio biračkog tijela predlože stranca. No možda predloženik koji nije bio ni učesnik izborne kampanje ,ni tvorac najavljenih reformi, bude bolji od prethodnika jer to nije nimalo teško, pa poželimo mu sreću. Međutim ti izbori nas moraju podsjetiti da se upitamo je li izreka filozofa Bertnarda Russella točna kad kaže „Demokratski izbori su stupica za glupane?

VLAST SA REZERVNOM DOMOVINOM

Poslije svega postavlja se pitanje kakvu mi to u Hrvatskoj ukupnu vlast imamo?
Predsjednicu kojoj je rezervna domovina SAD (njezina izjava u Chicagu, a i dijete je išla tamo roditi). Da bi došla na to mjesto prošla je obuku tajnice NATO, a ipak po narodu nije izabrana.
Čl.95 stavak 3 Ustava R.H. to kaže: Predsjednik Republike bira se većinom svih (da svih!) birača koji su glasali. Istoj je falilo više od 16 tisuća i 400 glasova a Josipoviću više od 33 tisuće. Faktično Ustavni sud ju je postavio odlukom da nevažeći glasovi nisu ubrojivi. Kakvo je to pravo glasa koje se ubraja u ukupan broj samo ako sam glasao za?!
No bolji je izbor od Josipovića. Upisala je fakultet pa će naučiti, a on je završio – ali nije naučio kako se vodi država. To što je uz studiranje odlučila dokazati da se može voditi usput i država neki se pitaju dali je to genijalnost ili sramotno podcjenjivanje funkcije predsjednika.
Crkvu na čije je čelo sa strane Vatikana postavljen čovjek koji nije bio ni biskup kraj toliko, u ono vrijeme, hrvatskih biskupa. Jest da je loše govorio Hrvatski, ali je bio i ostao čovjek Vatikanski. Vodio je Vatikan brigu da ne postavi biskupa poput don Grubišića koji bi vodio brigu o svom narodu i o realnoj nemogućnosti poštivanja Vatikanskih ugovora.
Za predsjednika Sabora izabran je čovjek plemićkog porijekla čiji su preci iz Austrije pa i on ima rezervnu domovinu. Bez sumnje osoba znanstvenik,osoba koja je od bolnice Rebro stvorila gigant koji je učinio nepotrebnom sveučilišnu bolnicu Blato u koju je uloženo 250 miliona € ,deset godišnjeg izdvajanja građana Zagreba iz dohotka za njezinu izgradnju. No unatoč svemu pozdravljamo njegov izbor u nadi da će pomoći u inicijativi da se ta započeta gradnja pretvori u suvremeno kupalište i lječilište s obzirom na pronađenu toplu vodu kako započeta gradnja ne bi ostala zagrebačka žabokrečina poput nogometnog igrališta Dubrava i mnogih drugih započetih pa napuštenih objekata.

Mandatar za premijera je isto osoba sa rezervnom domovinom. Uz dužno štovanje da se odlučio prihvatiti tako odgovorne funkcije moramo se upitati zašto? Poznata je izreka:onaj tko ima previše novca ostaje mu još da postigne slavu. Da bi se postigla slava mora se postići uspjeh. Ako će se uspjeh mjeriti po radu za dobro Hrvatskog naroda onda nam je bez obzira na koji način dolazi – dobro došao. No prva javna izjava za javnost kojom traži školovanje informatičara jer ih treba Evropa ukazuje na nastavak politike koju su vodili predhodnici. Mi trebamo školovati kadar za naše potrebe koji će stvarati proizvode koje ćemo izvoziti u Evropu. Školstvo mora biti prilagođeno ciljevima razvoja naše zemlje. Stručnost se školuje za svoju zemlju i stvaraju uvjeti da služi razvoju naše zemlje, a ne da ide u druge zemlje i stavlja u funkciju osobne konkurentnosti.
Drugo je pitanje je li budući premijer došao po „zadatku“ vjerovnika koji su uložili više od 60 milijardi € u zemlju koja nije u stanju vraćati ni kamate, a kamoli dugove. U tom slučaju navodne „reforme“ bit će usmjerene na daljnje rezanje životnog standarda stanovništva, a ne na rad proizvodnju, prodaju, pa onda potrošnju.
S obzirom da je isti određen po „ključu“ kakav smo imali i u bivšem sistemu – koji je bio utoliko bolji jer je izostavljeno postavljanje na osnovu fratarske kletve – želimo mu uspjeh u radu i njemu i ostalim vladarima ovog prostora, koji ako ne uspiju imaju rezervnu domovinu.

Gojko Maričić, Predsjednik G.O.SRP-a Zagreb

 

srptekst

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

BJELOGLAVI SUPOVI ODLETJELI U SMRT (je li ovo kraj SUPer priče?)

I tako pjevaju Joe Cocker i Jennifer Warnes: ”Tko zna što donosi sutra u svijetu …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

ten − 5 =