Početna / Istaknuto / Umro Arsen Dedić

Umro Arsen Dedić

Umro Arsen Dedić

Umro je Arsen. Kako to nestvarno zvuči. Čitam to i ne vjerujem. Izgovaram i ne vjerujem. Činilo se da je oduvijek tu i da će zauvijek i biti. Nije trebao ni prezime, samo to pjesničko i nestvarno ime – Arsen. Kao Arsena znale su ga generacije: djedovi i bake, roditelji, mi, pa djeca naše generacije, današnji najmlađi. I oni koji su ga voljeli i oni koji nisu, za sve je bio Arsen. A sada čitamo i slušamo – umro je Arsen. Lakše je prijeći preko vijesti o smrti holivudskih zvijezda, slavnih sportaša, vladara svijeta. Oni su nam malokad značili toliko. Lakše je prihvatiti da neka država umre. Države su hladne i zamjenjive. Za njegova života umrlo ih je nekoliko, došle su i prošle, a on je ostao. Bit će zaboravljene, on neće. Nestat će i ove u kojima živimo, Arsen neće. I sada nije bitno koje je škole završio, koliko je albuma snimio, koliko filmske i kazališne glazbe, koliko je knjiga pjesama objavio, slika naslikao, koncerata odradio i nagrada primio. Ma kako ispunjen život i bogata bibliografija bili, opet su tek suhoparna taksonomija kojom se nastoji uokviriti i ovjeriti nešto veće od toga. Arsen je nešto veće od vlastit bibliografije, ono zbog čega ga volimo, a da i ne znamo nabrojiti sve njegove albume i knjige. Veći i trajniji od država u kojima je živio i kroz koje je prošao, a opet tako blizak: i kada ga nismo poznavali, bio je susjed, prolaznik, ukućanin. Njegov glas je u kućama kao i naš vlastiti. Na radiju, televiziji, mreži, na policama s knjigama, diskovima i pločama, u folderima kompjutera. Nismo ga poznavali, ali kao da jesmo. I sada treba povjerovati u to da ga više nema:

 

Moj prijatelj je umro,
da, umro je moj brat,
znam to je bilo davno,
znam da je bio rat.
I ne znam zašto sada
dok liju davne kiše
još uvijek na me pada
to čega nema više.
To čega nema više
iz tame ruke pruža
i čujem kako diše
u vrtu neka ruža.

Susreo sam ga samo jednom. Na jubilarnom pedesetom Goranovom proljeću 2013. u Goran Kovačićevom rodnom Lukovdolu svojim je pjesmama i prisustvom uveličao svečanu ceremoniju dodjele nagrada pjesnicima. Nije bilo primjerenijeg čovjeka, kantautora i pjesnika za tu priliku. I sam je nositelj Goranova vijenca kojim je ovjenčan 2003. godine. Koncert je završio emotivnom izvedbom Goranove slavne i potresne pjesme Moj grob. Kasnije smo izmijenili par riječi. I to je bilo sve. Nisam se usudio predložiti zajedničku fotografiju, nisam htio gnjaviti starijeg čovjeka, tražiti posvetu, darovati mu svoju zbirku. Bit će još prilika, mislio sam, Arsen će tu biti i kad mene ne bude. A sada čitam i slušam tu nevjerojatnu rečenicu – umro je Arsen. Navikao nas je na svoju neprolaznost, ali sam je oduvijek bio svjestan prolaznosti. Teško je nabrojati sve pjesme koje na neki način tematiziraju prolaznost, starenje, smrt. Vlastitu ili opću. Uvijek realan i s nogama na zemlji, o vlastitoj prolaznosti pjevao je možda više nego itko, bila mu je to jedna od opsesivnih tema. I to je možda jedino u čemu se varao. Parobrod Rex je pristao, ali nikada zaista neće p(r)oći. I možda je to primjerenije za kraj od bilo kakvog mudrog i patetičnog oproštaja, naime, Arsenovi stihovi:

 

Prvi put sam ovu priču
čuo kad sam bio dijete,
jednog dana brod će stići
da preuzme sve terete.
Isplovit će bijela prova
iz kanala i iz tame,
tako plove fini ljudi,
tako plove fine dame.

Doplovit će Rex,
da, da, doplovit će Rex.

S njim će ući jedne noći
u živote jadne grube,
puna čara i tajanstva
plesna glazba sa palube.
Svi se ovdje od djetinjstva
spremaju za ukrcanje,
restorane i kabine
sve odnese svijetlo danje.

Doplovit će Rex,
da, da, doplovit će Rex.

To predanje i sad živi,
čekaju ga još na rivi,
nadaju se toj sireni
ostavljeni i izgubljeni.
Ali broda niotkuda,
sve je samo želja luda,
samo plovi crnom vodom
moja čežnja za slobodom.

Doplovit će Rex,
da, da, doplovit će Rex.


Facebook komentari

Davor Ivankovac

Književni proleter i volonter, čita i piše kada mu to mačak Arthur dopusti, inače je beskompromisan.

Provjeri i ovo

Glansović: Netko mi je podmetnuo vodu s estrogenom! Pogledajte što su mi napravili!

  Jutros se ispred Hrvatskog državnog sabora okupljenim novinarima i prolaznicima obratio zastupnik Željko Glansović. …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four × 1 =