Početna / Istaknuto / Uskršnji otok: nove spoznaje (2/2)

Uskršnji otok: nove spoznaje (2/2)

rongorongo-rapanui

U prvom djelu priče o nekim novinama na temu davnine “Pupka svijeta”, naveo sam i promotio pojedine aspekte drevne otočke arhitekture, mitoologije i oružja.

Tako je bilo govorai o nekim oštrim alatkama i drugim pronađenim sječivima koja su efikasno mogla usmrtiti tek uhvaćene morske plodove a nekako su valjda uspjela usmrtiti veliku većinu drevne populacije otoka. I o mirnom i povoljnom vremenu koje je već toliko često pratilo drevne civiilizacije i posjpješivalo njihov prosperitet.

Zatim je bilo govora o precima drevnih stanovnika koji su iz nekog čudnog razloga voljeli biti prikazivani ukopani u zemlju do vrata, prilično sumornog i nagrđenog pogleda; a dosta često smješani na točkama u prostoru koje bi danas vjerojatno smatrali ‘otočkim vuko*ebinama’; i sličnim manje ili više bizarnim navadama tih očito ekstravagantnih časnih starina. Bilo je spomena i moguće mitološke i bihevioralne pozadine iza takve prakse.

Idemo sada dalje s pričom.

Zanimljivo je promotriti jedno moguće memorijsko pomagalo drevnih otočkih svećenika. Ili možda pak vrlo rafiniran i enigmatičan način bilježenja nekih važnijih događaja iz života elita – već ovisno o kutu gledanja.

3. NATPISI, MANTRE I ZAZIVANJA: Na Uskršnjem otoku od 19. st. nadalje pronalaze se drvene pločice ukrašene ornamentima i raznim stiliziranim likovima. Prema nekima, radi se o zasebnom otočkom pismu imena “Rongo-rongo”, a poznatom jedino privilegiranim i upućenim pripadnicima višeg svećeničkog ili šamanskog staleža. Do danas je identificirano 25 takvih pločica nepravilnog pravokutnog oblika.

Prema lokalnom folkloru sačuvanom do danas, naziv  „rongorongo“  u prijevodu znači „kazivati, recitirati, pjevušiti“. Njegovi su piktografi pretežno u obliku ljudi, životinja, biljaka i geometrijskih oblika, a svaki simbol koji sadrži glavu je orijentiran tako da je glava usmjerena prema gore, naprijed ili je okrenuta prema desnoj strani. Svaki od znakova visine je oko jednog centimetra dok se pismo čita s lijeve na desnu stranu te odozgo prema dolje – što je u arheologiji poznato kao bustrofedon (‘kuda ore vol’).

Kako predaja o utemeljenju drevne vladalačke dinastije nastavlja, legendarni utemeljitelji Rapa Nuija, Hotu Matu’a i Tu’u ko Iho, sa sobom donijeli 67 takvih pločica. No, ne postoji zemlja u Polineziji, pa čak ni u Južnoj Americi, koja je imala tradiciju pisanja zbog čega se čini da je rongorongo razvijen na samom otoku. S druge strane, neki vjeruju da rongorongo nije pravo pismo nego proto-pismo što je skup simbola koji prenose informacije ali ne sadrže pravi jezični sadržaj.

Nekako gravitiram prihvatiti potonje tumačenje po kojem su pločice služile kao svojevrsno mnemotehničko pomagalo tjj. produžetak memoriji. Dok promatram gornju sliku jednog rongorongoa, prvo što mi upada u oko jest visoka stiliziranost i artistička izvedba pojedinih znakova. Iako ukupna kompozicija neodoljivo podsjeća na ulomak nekog alfabeta, sami piktogrami ne činne se kao osobito učinkovit i ekonomičan način bilježenja velikog broja informacija u razumnom vremenskom roku – što je obično bio prvi preduvjet razvitka pisma.

Nadalje, da li bi jedna relativno manja i potpuno izolirana etnija uopće imala potrebu za razvijanjem i usavršavanjem pisma na način na koji su to imali antički Grci i Rimljani? Ili bi visokim svećenicima, šamanima i drugim planerima otočnog društva bilo prilično efikasnije i djelotvornije prenositi informacije među sobom usmenim putem?

Stvarno, u jednom društvu ograničenom prostorom, resursima pa i popululacijom; gdje se točno nalazi ta egzistencijalna, bihevioristička i situacijska potreba koja opravdava kontinuirane napore i troškove koje je potrebno uložitii u osmišljavanje, razvoj,  evidentiranje te na kraju pohranjivanje prikupljenog alfabeta?

Nije li predodžba Rongo-Rongo pločica kao elitnih mnemotehničkih pomagala; tj. obrednih podsjetnika koja sadrže simbole raznih invokacija, magijskih formula, elemente važnih predaja i drugih mitoloških motiva; možda ipak bila primjerenija otočkoj zbilji?

Moraš se zapitati.

5. ORONGO: Naziv je to ceremonijalnog centra te ujedno i jedinog postojećeg naselja i tog doba sačinjenog solidnih zidaniih nastanba. Sastoji se od šačice nižih koncentričnih kućica jednostavne arhitekture i nalazi se na najdaljoj jugozapadnoj točci otoka, na vrhu prirodne uzvisine. Unutar naselja pronađeno je mnoštvo petroglifa i geoglifa s prikazima “Tangata-Manuia”, mitološkog pernatog bića čiiji se petroglifi mogu naći i drugdje na otoku.

Kako unutar naseobine nisu pronađeni nikakvi drugi jasni tragovi o namjeni lokaliteta od spomenutih predstava ‘ljudi-ptica’, arheolozi su pretpostavili kako je Orongo bio posvećen tom otočnom kultu; inače dosta prisutnom u recentnijem kolektivnom pamćenju i folkloru otočana. Ovdje valja istaknuti kako prva ozbiljnija arheološka proučavanja lokaliteta nisu započeta prije sredine 19. st. i kako zapisi o tom razdoblju i eventualnim nalazima nisu ostali sačuvani do danas.

Nije poznato što se u naselju sve nalazilo u stoljeću proteklom nakon samog geografskog identificiranja Uskršnjeg otoka, a moglo bi ukazati na njegovu izvornu namjenu. Vrlo je lako moguće kako se na ovoj prominentnoj i istaknutoj lokaciji zapravo nalazilo središte otočke religije povezane sa statuama.

Štoviše, vidno izdignut položaj čitavog nalazišta u okolnom reljefu kao i nedostatak sličnh ; ili bilo kakvih drugih zidanih naseobina na otoku;  ipak upućuje na to kako se izvorno radilo o rezidenciji vladajuće elite, koja je tek naknadno prenamjenjena u religijske svrhe. Neka slučajnog čitatelja ne zavara skromna masonerija i grube linije  građevina.

Niti vladari Inka, jednog od najorganiziranijih i najprosperitetnijih carstva antičkog svijeta; nisu ukrašavali svoje nastanbe posebnim ukrasima ili raskošnim dizajnima. Ponekada je funkcionalnost tj. svrsihovitost gradnje zaista sve što je potrebno.

Na koncu, kada živiš u pojasu blage suptropske klime a imaš pravu vojsku podanika spremnu na to da ti ispuni svaki prohtjev i hir; tada ti niti dizajn interijera i eksterijera neće predstavljati važnu stavku u životu. Nije kao da ćeš toliko često boraviti u zatvorenom, ili kao da živiš u okruženju brojnih drugih poglavništava pa ti je važno moći se pohvaliti se susjednom vladaru svojim bogatstvom ili si to uopće u prilici učiniti.

Ne misliš tako?

Orongohaeuser

Možda je još zanimljivo spomenuti kako službena zaštita naselja kao i ostatka baštine Uskršnjeg otoka nije započeta prije terenskih istražiivanja poznatog norveškog moreplovca Thora Heyerdhala i posade njegove drvene splavi Kon-Tiki krajem 1940.

 

Krešimir Pavlović

 

Vezani tekstovi:

Rapa Nui – Pupak svijeta!


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

SRP Konferencija za medije: Porezna reforma

Porezna reforma Dugo najavljivana i pripremana porezna reforma neće i ne može riješiti egzistencijalne probleme …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

12 − five =