Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Vatikanske skute i hrvatske tute

Vatikanske skute i hrvatske tute

branitelji_crkva

“Divide et imperia. Spram stranih  inozemnih tuđinskih hipoteza i shema, koje su taj živi, ranjeni organizam (hrvatski) uvijek ponovo razrezivali oštrom britvom svojih interesa , mi smo sveukupnoj našoj inteligenciji govorili, da za hrvatski narod nema drugog rješenja nego da se odredi i koordinira spram ostalih balkanskih naroda i da u solidnoj zajednici s njima pristupi preispitivanju svojih takozvanih latinskih i zapadnjačkih predrasuda i obmana. U prvom redu mi smo to govorili našem visokom kleru i gospodi biskupima: vjerujte gospodo, što hoćete i kako hoćete, ali ne vjerujte da vam mi vjerujemo da vi vjerujete u interesu našeg naroda. Vi vjerujete u interesu Vatikana, a Vatikan je dosljedan i hladnokrvan neprijatelj našeg naroda”…Miroslav Krleža “Republika” 1947. br. II 767.

Da čuj Srbi, zamislite si da se mi tu opet nešto određujemo i koordiniramo sa Srbima, neće ići. Ovako plemenit, duhovan i uzvišen narod kao što smo mi, nikako ne može naći zajednički jezik sa tim nedovršenim i zaostalim šumadijskim opančarima. Mi smo engleski punokrvnjaci, a oni su cigansko kljuse. Naš habitus teži zapadu, mi smo drugo pleme, narod. Naši geni su koktel starih Latina, Habzburgovaca, Germana, Mlečana, Arpadovaca, Normana, a oni su slavenski politeistički pagani iz sibirskih tajgi. Mi smo bečka škola, oni su barbarski došljaci. Zato mi nećemo biti zao porod, nego ćemo biti braća sa Vatikancima.

Zanimljivo je nakon Krležinog vritnjaka kleru i Vatikanu sagledati prekjučerašnje zaustavljanje komunističke sotone ispred crkve Svetog Marka, na istoimenom trgu, u režiji patera Ivana Ike Mandurića, svećenika koji je zaustavio ulazak interventne policije. Biblijski je to prizor od kojeg je drhala čitava nacija, nebo je utihnulo, mravi su zastali, ptičice su prestale cvrkutati, jaganjci su zatreptali u braniteljskim želucima, a dojam je bio toliko jak da su se neki branitelji čak i prosrali u prostorijama crkve. Pater Ivan Ike Mandurić zavrnuo je rukave, visoko je uzdignuo glavu stojeći onako uspravan i drčan u frotirnoj duksici ispod kojeg se nazirao bijeli svećenički okovratnik. Pater je raširio ruke, mrko pogledao nečastivog ravno u oči i samo tiho prozborio…vatikanski ugovori, stoj nečastiva, komunistička i jugonostalgičarska silo, ovdje si na teritoriju Vatikana, ovdje vlada sam Bog. Moram priznati da su mi se u tom trenutku branitelji činili kao mali dječurci koji su se sklonili od kiše i grmljavine koja ih je nenadano prekinula u bezbrižnoj igri. Ništa nije nagovjestilo da će onako idilično popodne na Markovom trgu uz jagode i janjetinu, prekinuti pendreci, zaštitne kacige i megafoni hrvatske policije…’ko bi li se tome nadao.

Mislim da su nakon ove epske bitke između patera Ivana Ike Mandurića i interventne policije vatikanski ugovori zacementirani za sva vremena božjim djelo, a ne bi se iznenadio da me u sedamdeset i nekoj ne zatekne i beatifikacija patera Ivana Ike Mandurića. Valjda je to neka vrsta prokletstva za komunističko-socijalističke sljednike da svaku generaciju u periodu 40 (+ -) godina zatekne beatifikacija nekog pobožnog čovjeka, koji je u bremenitim vremenima spašavao svoj narod, čak i po cijenu vlastite denuncijacije…pobogu, nije li tako i Alojzije Stepinac branio narod. No, što je to tako požrtvovno branio pater i gdje su se sklonili branitelji?

U crkvu su se sklonili, zar nije to bilo tako očito, a pater je branio čast države, živote branitelja, mir nacije, čast državnih institucija i samo onako usput i interese Vatikana. Možda vam je Krleža prekomunistički orjentiran, želite nešto autohtonije kao argument u osudi vatikanskih ugovora, nema problema. “Bečka i Vatikanska diplomacija samo o tome rade da bi zatrli male narode”…govorio je Strossmayer davne 1897. Valjda se kao legitimni nasljednici bečkih konjušara možemo složiti sa Strossmayerovim riječima, pa nije i Strossmayer komunjara da bi morali imati bojazan od osude nekih. Dakle, što nam je rekao sam čin paterovog teatralnog paradiranja ispred crkve, stajanja don Stojića i kordona franjevaca uz stalno provirivanje branitelja iza njihovih skuta. Iz svega možemo zaključiti samo jedno. Vatikanski ugovori su omogućili Vatikanu, ali prije svega našem hrvatskom kleru, punu pravnu i političku autonomiju na teritoriju naše države i zaključivanjem tog besramnog konkordata u kojem mi služimo i dajemo, a za uzvrat dobijamo samo blagoslove i nauk po njihovim standardima i volji, koje opet sami plaćamo, kler je spreman u zaštitu prvenstveno svojih interesa doslovce dozvoliti da im se branitelji poseru u improvizirane kahlice i tute u sred crkve, ali ne i da državne institucije provedu zakon…jer helouu, to je sveto i vatikanskim ugovorom zaštićeno tlo, koje je sad ovjereno i pečatirano našim, hrvatskim govnetom.

Da bi zornije prikazali ovu mahnitu potragu za idealnim poslušnicima rimsko-vatikanskih gospodara, sjetimo se kako to pape vječno tragaju za svojim servilnim slugama sa ovih prostora.

“Traže im se kraljevi još od XI stoljeća diljem Europe. Trebao je to biti neki danski kraljević Estridonske loze umjesto glagoljaša Petra Krešimira IV, a u maju 1941. godine to je Aimone di Savoia, vojvoda od Spoleta, nećak od V. Emanuela III kojem Pavelić nosi krunu Zvonimirovu, koja predstavlja suverenitet NDH-a. Usput rečeno, nesuđeni Tomislav II, koji je trebao biti okrunjen na Duvanjskom polju, prvo je okljevao, onda je u pijanom društvu izvrgavao ruglu svoju krunu i kraljevinu i napokon odbacio ovu ustašku farsu. Nakon ovog sramnog čina Pavelić predaje Mussoliniju ono što je još 1939. Maček nudio…najveći dio Dalmacije s otocima. Po izvršenom zadatku prima ga najozloglašeniji ovovjeki crni Petar Angelicus Pio XII., da bi izrazio svoje zadovoljstvo”…piše nam u svom predgovoru Jakov Blažević, u knjizi MAGNUM CRIMEN-POLA VIJEKA KLERIKALIZMA U HRVATSKOJ.

Kad čitav teatar oko paterovog stajanja na ulazu u crkvu i halabuke oko poštivanja vatikanskih ugovora protjeramo samo kroz nekoliko ulomaka ove knjige ili recimo kroz zaključke Krleže i Strossmayera i uključimo “rendgenski aparat” koji će nam pomoći da shvatimo koja je to ustvari razina samopokoravanja i samoponiženja prema Vatikanu, onda dobijamo prilično jasnu dijagnozu čitavog slučaja. Ako je nekome čitava analiza prekomplicirana i teško vidi ciničnost i licemjerstvo vatikanskih ugovora i uopće ne može shvatiti stupidnost pozivanja zateklih branitelja u crkvi i klera na poštivanje tobože svetoga tla crkve koje je zaštićeno vatikanskim ugovorom između svete stolice i Hrvatske, onda nudim jednu prizemniju komparaciju, rekli bi pitkiju, ali ujedno i teško omamljujuću.

Svima onima koji duboko vjeruju u ispravnost vatikanskih ugovora nudim jedan mali test, kojim bi provjerili jednakost i ravnopravnost ugovornih strana. Odite u Vatikan i zabarakadirajte se ako ništa drugo, onda u kemijski WC-e. Zamolite baba seru da štiti vaša prava i obrani vas od Švicarske garde. Kao razlog prosvjeda navedite želju za dijalogom sa papom, a ako vam se i prisere ništa se ne brinite, vaša fiziološka potreba će biti primjerena mjestu i trenutku, neusporedivo primjerenija nego što je to bila braniteljska. Probajte, pa nam javite kako ste prošli i koliko su u Vatikanu imali razumjevanja za vaše političke, fiziološke i pravne prohtjeve. Jer helou, vi ste državljnin države koja je sa Vatikanom potpisala vatikanske ugovore.

 

piše/Branko Rafajac

 

Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

STAV SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE POVODOM NASTUPA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ U PAZINU

Facebook komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

two × five =