Početna / Priroda i društvo / Poetika Novca / Velika trema Fabrizia de Andrea

Velika trema Fabrizia de Andrea

velika trema fabrizia de andrea

Nevjerovatno je epitet koji najpouzdanije sažima priču o tom pjesniku i kantautoru koji  je muziku i riječ ujedinio u čudesnoj mjeri. Nevjerovatna i čudesna.

Fabrizio de Andre obilježio je veliku epohu talijanske muzičke scene i svojim je stihovima naposlijetku dospio u čitanke. Prvi motiv koji ga snažno pečati u ranoj mladosti, neuspio je pokušaj silovanja od strane jezuitskog profesora u školi za elitu Genove. Reagirao je Fabrizio glasno na taj gnjusni čin pa je izbačen iz škole ne bi li se stvar zataškala…
Prilično je cijeloga života bio vezan za oca (zamjenika gradonačelnika Genove), no ocu bi bilo draže da je postao pravnik. Ipak je upravo otac bio taj koji mu je kupio prvu gitaru i prvu ploču Jacquesa Brella. U javnosti se pojavljuje 1961. i plijeni svojim samozatajnim nastupom. Fabrizio je pomalo sramežljiv, malo govori i osvaja svojim baršunastim vokalom. Izrazito je duhovit i suptilan. Prvo po čemu se odmah uočavala njegova osebujnost, bio je taj motiv njegovog straha od javnog nastupa. Tvrdoglavi Genovese odbija nastupati u živo i kada prvom prilikom ipak pristane, savlada ga napad treme. Bila je to ujedno i prva od dvije velike treme u karijeri.

Na festivalu 1969. upoznaje plavokosu pop pjevačicu Dori Ghezzi i to je bilo to-Njihova ljubav je od tada nadživjela svo dobro i zlo koje je uslijedilo…

Svoj kantautorski status šire afirmira 70-ih. Upoznaje dečke iz hard rock banda P.F.M i tu kreće jedna suradnja na koju su mnogi gledali s podsmijehom pa ipak, De Andre iz svega izlazi neuporedivo muzički bogatiji i njegova riječ dobija raskošnu, muzičku notu. Prvi incident dogodio se 1975. na koncertu u Rimu gdje ga je pola publike izviždalo, a pola ga fanatično branilo. Napadali su ga pripadnici radikalne ljevice i anarhisti zamjerajući mu nastup u klubu za buržoaziju.

-Prodana dušo!

To su bile olovne godine i svuda se osjećala napetost rata što ga je lijeva gerila povela protiv države. De Andre im je rekao:

-Imate pravo.

Često je svoju suptilnost i osjećajnost kuražio alkoholom. Opčinjen Sardegnom, otokom na kojemu vlada ona poetična, mediteranska arhaičnost, kupio je ranch gdje je dobrodošao svaki putnik i namjernik…Lokandu usred divljine u kojoj se feštalo i živjelo, pisalo i pjevalo. U takvoj atmosferi rođene su pjesme kao Andrea. Fabrizio i Dori žive svoj san isposničkim životom-uzgajaju krave i bikove, obrađuju vrtne kulture. U toj pjesničkoj idili začeli su svoje dvoje djece-sina i kći koji će kasnije nastupati s ocem.

Na noć lokalnog sveca obližnjeg mjesta, otmičari u kapuljačama upadaju na posjed i otimaju De Andrea i Ghezzi. Provode 4 mjeseca skrivani u brdima Sardegne-zajedno u svim izazovima i očaju.
Da bi odagnao tu traumu iz sebe, De Andre nakon puštanja na slobodu odlazi sa prijateljem ,moreplovcem i ribarom,
u plovidbu cijelim Mediteranom. Sakuplja muzička bogatstva iz sjeverne Afrike, Grčke, Turske…Njegov povratak na scenu je nakon toga još jači i kompaktniji – bogatiji za muzičke utjecaje. Njegova poezija je sve jača, iako nikada ne odstupa od svojeg osnovnog ,narativnog stila pjevanja. Svaka njegova pjesma je zaokružena priča sa vjernom atmosferom događaja.

Galerija likova o kojima pjeva, nevjerovatne su sudbine i redovito sa rubova društva.
Gotovo borghesovskom preciznošću ,De Andre oživljava te situacije u stihu.

Na očevu posljednju molbu, Fabrizio napokon odbacuje alkohol i pisanju se posvećuje toliko predano da danima radi na dvije-3 riječi, beskrajno ih izvrće i traži savršenu melodičnost. Pomalo zainaćen izdavačima, odlučuje album Creuza de mal snimiti na staro-genoveskom dijalektu koji je čak i Talijanima apsolutno nerazumljiv. Izdavači sa nikada većom skepsom odlučuju objaviti album koji na tržištu poruši sve rekorde:

300 000 nosača u prva 2 tjedna!

Postulat poštivanja svoje publike De Andre nije iznevjerio nikada. Sa time u vezi, usko je bila vezana i ta trema kao lajtmotiv cijele karijere. Svojim magičnim vokalom, pomalo razrokim pogledom i nonšalantnom frizurom, bio je model pjesnika in persona-nekoga tko poeziju nosi u svakome smislu. U zapanjujuće bogatoj diskografiji potpisao je oko 400
pjesama koje kako on kaže

-nisu iste sreće, neke kao Marinella npr. imaju tu sreću da imaju taj pjevni ella na kraju, a neke nemaju taj luxuz, al to ne znači da su bolje ili lošije…svaka je pjesma svoj svijet i tako joj se treba pristupati.

Druga velika trema Fabrizia De Andrea bila je kobna. Uhvatio je akord ,ali prsti se nisu micali i glas je zastao negdje duboko. Spustio je gitaru i otišao. U svojoj dvomjesečnoj agoniji, nije nikoga htio vidjeti. Nakon kraće agonije, 1999. je otišao sa ovoga svijeta uz ogroman gaz u svoju posmrtnu budućnost…postojanja

Facebook komentari

Vjeran Tripčić

Provjeri i ovo

Di ste vi bili 1948

Di ste vi bili 1948.?

Svjetski mir postignut 1945. nikada u potpunosti nije bio stabilan. Naprotiv, računa se da su …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

four + 5 =