Početna / Dnevni Komentar / ZAGREBE, SRETNA TI 70. GODIŠNJICA OSLOBOĐENJA!

ZAGREBE, SRETNA TI 70. GODIŠNJICA OSLOBOĐENJA!

ulazakpartizanauzagreb

Uoči Drugog svjetskog rata političke prilike u Zagrebu bile su vrlo složene.
Razgranat i dobro organiziran radnički pokret, jak utjecaj Komunističke partije u sindikalnim organizacijama i brojni lijevo orijentirani intelektualci kao i vrlo rasprostranjene lijeve ideje u širim masama, predstavljali su snažnu opasnost za okupatore.
Stoga nije čudno da su odmah nakon fašističke okupacije Zagreba i Hrvatske te formiranja marionetske HDH – koja u praksi nikada nije zaživjela na većini teritorija – u Zagrebu započeli masovni progoni i masovne likvidacije, brutalna saslušavanja i ubojstva komunista i svih naprednih i progresivno orijentiranih pojedinaca.
Naročito nakon prvih akcija zagrebačkih revolucionara.

Uvidjevši da na većini teritorija NDH nema kontrolu, a pod pritiskom Talijana i Nijemaca, kvislinška vlast nastojala je pokazati kako barem u glavnom gradu čvrsto drži vlast, i stoga su angažirane iznimno jake redarstvene i vojne snage na širem području grada.

No Zagreb se nije dao. Zagrepčani su počeli pružati otpor iz gotovo svake kuće, u svakoj ulici, u svakom kvartu. Tako je nastao čuveni grad-pokret; iz Zagreba su se ideje o oružanom ustanku širile čitavom Hrvatskom i stotine pokretača ustanka iz Zagreba otišlo je u gotovo sve ostale gradove, sela i zaseoke. Plamen revolucije proširen je iz Zagreba, a u Zagrebu ga nikada, ni u jednom trenu nije mogla ugasiti čak ni najveća represija.

U toj borbi kroz čitavo vrijeme rata na tisuće znanih i neznanih heroja izgubilo je život. Oko 8 tisuća Zagrepčana poginulo je u NOB-u, u zatvorima i logorima ubijeno je više od 15 tisuća.

Zagreb je oslobođen 8. svibnja 1945. U popodnevnim satima jedinice 1. i 2. Jugoslavenske armije ušle su u grad. Dan kasnije, 9. svibnja u gradu je uz oduševljenje dočekan i 10. kurpus, pretežno sastavljen od Zagrepčana.

miting

Jedan od brojnih mitova iz propagandnog arsenala neoustaštva i klerofašizma je onaj o hladnom dočeku partizana i Jugoslavenske armije. Građani Zagreba su tokom čitavog rata, a posebno u zadnjim danima takozvane NDH, bili izvrgnuti vrlo jakoj propagandi i zastrašivanju, preko medija i preko oltara; govorilo se o “onim banditima iz šume koji će sve pobiti”. No već nakon nekoliko sati od legendarnog ulaska kolone kroz Ilicu do Trga bana Jelačića, u centru grada spontano se okupilo na desetine tisuća ljudi u zajedničko slavlje s borcima Jugoslavenske armije.
Veliki miting oslobođenja pred približno 100 tisuća građana ( što je tada bilo pola grada!) održan je 11. svibnja.

Danas, 70 godina kasnije, taj najslavniji dio naše povijesti sramotno je obezvrijeđen; heroji i heroine antifašizma zaboravljeni su, izbrisani, srušeni su spomenici, ukinuta imena ulica i trgova po njima, djeca nemaju pojma tko su bili, zašto su se borili i za što izborili.

Grad je išaran ustaškim simbolima na što policija i nadležne službe reagiraju mlako ili nikako, na javnim događanjima kliče se “Za Dom spremni”, blagonaklono se gleda na sve vrste fašističkih ispada, rehabilitirani su i u heroje pretvoreni fašistički i klerofašistički zločinci koji su, direktno ili indirektno, sudjelovali u likvidacijama desetina tisuća nedužnih ljudi, na televiziji, u TV-kalendarima i Bujicama ih se veliča kao heroje. Čak su i neuki, nepismeni nogometaši toliko osiljeni da poučavaju čitavu javnost izopačenu i izmišljenu povijest.
Nažalost, antifašizam u našem bolesnom društvu izokrenuše u nešto zlo i sramotno.

Koliko je nakaradno čitavo društvo preplavljeno ekstremizmom, koji se u središtu zbivanja već udomaćio kao nešto prirodno, te primitivizmom i reperkusijama bešćutnog neoliberalizma, toliko je nakardna i društvena percepcija antifašizma.
Veličanstvena antifašistička borba se nažalost sve više stigmatizira, ponajčešće u dnevnopolitičke svrhe što je dugoročno svakako nešto najštetnije.

Ali ipak se hrvatski i zagrebački antifašisti neće zaboraviti. Uz svu silu laži, kleveta i organiziranih hajki, slobodarski duh Zagreba nikada neće biti uništen i heroji Zagreba, grada heroja, nikada neće nestati iz naših sjećanja.

Drugarice i drugovi, nikada vas nećemo zaboraviti!

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Facebook komentari

Slobodan Horvatić

Mene...ako se sete na Dan bezbednosti sete se, ako se ne sete nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.

Provjeri i ovo

Vlasti u RH se mijenjaju, a problemi ostaju i gomilaju se

  Kad sam postao potpuno svjestan da će Kukuriku koalicijska vlada sa Zoranom Milanovićem na …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

4 × two =