Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / ZAPIŠAVANJE

ZAPIŠAVANJE

Stjepo MartinovićKoliko nijansi ničega stane između činjenice da ravnatelj KD „Vatroslav Lininski“ smije, da bi namakao novac za održavanje i plaće, iznajmiti dvoranu bilo komu i nečega što bi se moglo nazvati pravom dijela kulturne javnosti da se usprotivi prostituciji „hrama (ozbiljne) glazbe“?

Opet se hrvatskom kulturno-medijskom močvarom šire krugovi loših vibracija, nakon bačena kamena bizarnog izazova – i to rukom mlade žene bez zvanja i zanimanja, barem dok se posjedovanje pozamašnih sisa, guzice također izvan ustaljenih gabarita i opake jezičine ne uvrsti u službenu nomenklaturu. Dakle, što je dotična naumila? Ništa manje nego nastupiti u „Lisinskom“ – prikazati svoje umjeteonstvo, što bi rekao dum Marin, o kojem nitko zapravo ne zna u čemu se sastoji… osim ako vulgarno produciranje nije neka nova, tko zna čime legitimirana estradna kategorija.

Pa se ljepodusi digoše na stražnje noge, bezrazložno doista – ako je riječ o prostituiranju „hrama (ozbiljne) glazbe“ – jer je taj već poslužio i sramotnijim svrhama, od osnivačkoga skupa udbaško-ustaškoga zdruga, jedine stranke dosad osuđene zbog korupcije i hajdučije, do orgija glazbenog neukusa, šunda i kiča svih vrsta. Ne nastupiše li ondje klape s ljetnih terasa, tamburaši s derneka i kirvaja, zabavnjaci iz automobilskih zvučnika turbo-folk provenijencije…? Pa opet stranački zdrugovi parazitske fele, trgovci propagadnim smećem, ideolozi vrijednosnog botulizma. Zašto onda „Lisinski“ ne bi vidio – jer čuti, bojim se, da neće imati što – cice&guzice, prostaštvo i neukus izvan kategorije?

Biram stranu: Zato jer se to ne pristoji! Nije tu više riječ o još jednoj profanaciji hrama glazbe, nego o svojatanju zapišavanjem. Kao što, nakon vulgarnoga šamara ugledu književne nagrade Kiklop – koju je ista „umjetnica“ preuzela nakon sudskoga spora, demonstrativno uz ciganske mužikaše – „Jednooki“ nema ni sjene nekadašnjeg digniteta, tako ni nasrtaj na ostatke ostataka aure KD „Lisinski“ neće proći bez rasplinjavanja njezina sjaja. Problem je, dakako u osobi dotične unajmljivačice i njenog habitusa inicidentne provokatorice, slijedom kojega osoba koja – premda bezgranično vjeruje u svoje artističke domete, popularnost i komercijalnu vrijednost – nije posegnula za nekom drugom od velikih zagrebačkih dvorana: Domom sportova ili Arenom, nego namjerno i ciljano napala „Lisinski“, kao simbol svega što (ona) nije!

Niti će biti – kao što nije, niti može biti književnica (nije to ni njezin ghost writer!). Ali hoće se popišati po identitetu dvorane i publici koja je smatra svojom, hoće se ritualno pomokriti po umjetničkoj glazbi, po imenima koja su je ondje slavila! Da ih ponizi i „smjesti kamo spadaju, kad već nisu u stanju napisati hit, ni rasprodati KD“. U nekoj drugoj kulturi, kako argumentirano upozoravaju upućeni, takva osoba ne bi se ni u ludilu drznula napasti instituciju koja joj ne pripada i kojoj ona ne pripada svojim likom ni djelom. Ali, u zemlji srozanih vrijednosti, zar uopće postoji javnost koja bi stvorila klimu u kojoj takvo bahato vrijeđanje dobrog ukusa ne bi bilo legitimno – i po volji ravnatelja bez kriterija? Štoviše poželjno, jer puni blagajnu, baš kao i svojedobno prenemaganje stanovite lakonotne trudbenice u riječkomu HNK „Ivana pl. Zajca“. A povijesne veličine hrvatske kulture neka se samo prevrću u svojim mirogojskim počivalištima!

 
Stjepo Martinović

 

 

 

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Papino novo ruho – od braka do rodne ideologije

piše: Marijo Škrinjar Sveti otac Franjo kao poglavar Rimokatoličke crkve od svog ustoličenja pokazao je …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

eleven + 8 =