Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Zaraženi nacionalizmom ili “Noć živih domoljuba”.

Zaraženi nacionalizmom ili “Noć živih domoljuba”.

Piše: Branko Rafajac

Godinama sam pokušavao odgonetnuti smisao apokaliptičnih filmova zombie tematike, u koju logičku ladicu staviti hodajuće mrtvace što sumanuto trče uokolo bez ikakvog smisla i plana i sa samo jednim ciljem, a to je da pojedu zdravu ljudsku jedinku.
Zašto bi, pobogu, bilo tko došao na tako suludu ideju da napiše roman ili snimi film na temu živih mrtvaca što imaju jednu neljudsku potrebu proždiranja ljudskog mesa i koji svoju izraženu potrebu za kanibalizmom iskazuju samo i jedino na zdravim ljudskim jedinkama, a nikako i na “kolegama” zombijima?

Za one koji nisu ljubitelji ovakvog žanra, a nalaze se u vremenskom kontinuumu današnje Zombie Republike Hrvatske, važno je napomenuti nekoliko bitnih čimbenika za daljnje razumjevanje nastavka teksta.
Prije svega, u svakom filmu o zombijima pojavljuje se mala grupica ljudi što je uspjela na ovaj ili onaj način izbjeći direktan kontakt sa zombijima tj, zombiji ih nisu uspjeli ugristi i oni su ostali prilično normalni obzirom na okolnosti oko njih.
Ta mala grupica nezaraženih ljudi isprva ima želju samo da preživi, da opstane i sakrije se od užasa koji ih okružuje.
Kako to obično biva u filmovima o zombijima, zombiji imaju tu jednu neutaživu želju za ljudskim mesom i svako izbjegavanje konfrontacije sa njima ustvari je samo produžavanje agonije, naprosto je nemoguće izbjeći sukob.

Kako se fabula razvija tako i gledatelj polako shvaća da je jedino rješenje zombie pitanja direktan sukob, ali to je nužno jer svako daljnje otezanje i izbjegavanje sukoba sa hodajućim mrtvacima ustvari je produžavanje agonije koja ima prilično siguran ishod, a to je u najboljem slučaju vaša zaraza ili grozomorna smrt prouzročena monstruoznim proždiranjem vašeg tijela dok ste vi još živi i svjesni situacije.

Naime, svi nezaraženi ljudi naprosto ne mogu više funkcionirati u toj okrutnoj stvarnosti, pa čak ni na minimumu ljudskih potreba.
Opstanak zdrave jedinke i zdrave preživjele grupe ovisi o dva faktora. Prvi je pronalaženje dovoljne količine oružja, municije i hrane za borbu i determinaciju agresivnih zombija, a drugi je pronalazak cjepiva koje će izlječiti tu suludu hordu zombija.
U filmu se također pojavljuje osoba koja je nosioc antitijela, koja su presudna za cjepivo protiv zombija kao i za njihovo izlječenje, a najčešće tu osobu utjelovljuje dijete, što je i logično jer djeca su u nekom metaforičkom smislu oduvijek nosioci antitijela protiv svih zala koje nas okružuju.

-prije uputa riječ dvije o drugu Marku…

Na pragu četrdesete, skoro kao da je u pitanju epifanija zbog koje vrijedi uzviknuti eureka, došao sam do -ili bolje rečeno skupio sam- dovoljno materijala i saznanja da mogu napisati jednostavne i svima razumljive upute kako da se zaštite od zombija naše stvarnosti, a koje od milja zovemo domoljubima, vjernicima i nacionalistima.
Stvar je toliko jednostavna da praktički graniči sa imbecilnošću i velika većina nezaraženih nacionalizmom, vjerom i plemenskim ritualima već odavno žive po ovim jednostavnim pravilima.
Zbog činjenice da su gubici sve veći i veći -na strani nezaraženih- nužno je objaviti neke bazične upute, ali i plan kako i šta dalje.

Kada kažem virus zombi-nacionalizma onda doista mislim da je to virusno oboljenje koje ima svoje stadije, počevši od inkubacije gdje se “nevino” baja o vlastitom porijeklu i svim “posebnostima” narodnog porijekla, pa sve do suludog klanja u ime nacije i vjere.
Takvo virusno oboljenje u svom zadnjem stadiju progresivno razara kako samog nosioca tako i okolinu koja se zatiče u blizini oboljeloga.
Mnogi su u Hrvatskoj na vrijeme uočili ovaj problem i na veliku žalost demografa Stjepana Šterca -ma da bi možda bilo bolje reći demonografa i također jednog od oboljelih-, uhvatili štraftu iz krajeva u kojima vlada ova užasna epidemija.

Okidač za ovaj tekst bila je vijest o smrti dr. Marka Veselice koji nas je napustio ljeta gospodnjeg 17. 02. 2017. godine.
Marko Veselica bio je, nažalost, jedan od zaraženih, ali za razliku od povampirenih mu kolega zombija on nije u potpunosti podlegao virusnom oboljenju i nije kao i većina zombija imao sumanutu potrebu otimanja love od naroda, što ga u neku ruku čini jedinstvenim primjerkom zombija-domoljuba tog kalibra.
Ipak, kada su u pitanju zombiji-domoljubi nema potrebe tražiti ostatke ljudskosti u njima ma koliko nam bili na prvu prihvatljivi, jer iako možda nemaju toliko izraženu potrebu za kanibalizmom-mažnjavanjem love, oni su svakako nosioci virusa i šire zarazu…da li putem govora ili putem pisanja u potpunosti je svejedeno.

Mnogi od vas mogli bi u ovom trenutku pomisliti kako je krajnje nekulturno pisati bilo šta ružno o jednom takvom domoljubu ili da parafraziram našeg poznatog zombija Bujaneca, bardu hrvatskog nacionalnog bića i da je krajnje neprimjereno uzimati Marka Veselicu u negativnom kontekstu.
No, osobno držim da je Veselica upravo odličan primjer apokaliptičnog stanja u kojem se nalazimo i jedan je od prvih zaraženih s tim strašnim virusom nacionalizma.

Marko Veselica, inače rođen 1936. godine u Sinju, sin je paloga partizana -dakle, narodnog heroja- koji je junački poginuo u operacijama oslobađanja Knina.
Otac Marka Veselice bio je u partizanima zajedno sa djedom Zorana Milanovića, što je obzirom na činjenicu da u ovom trenutku ukazujem na svu pogubnost virusnog zombie-domoljubnog oboljenja presudno za daljnje razumjevanje geneze širenja zaraze.

Dakle, Marko Veselica sin poginulog narodnog heroja Stipe Veselice koji se borio protiv ustaša, četnika, nacista i fašista dobio je priliku da živi u boljem i pravednijem svijetu, da se potrudi da stekne znanje i da to znanje primjeni da budućim generacijama osigura mir i relativno blagostanje koje njegov otac nije dočekao.
Na početku sve je izgledalo idilično, Marko Veselica je studirao i doktorirao na račun države i po prilično povlaštenim uvjetima obzirom na status pokojnog mu oca, naprosto nitko nije naslućivao da će Marko Veselica jednog dana postati nosioc virusa nacionalizma.

Marko Veselica imao je sve što jedan visokoobrazovani čovjek može poželjeti, bio je zastupnik Grada Zagreba u društveno-političkom vijeću Savezne skupštine, bio je visoki dužnosnik Saveza sindikata Hrvatske, bio je u Gospodarskoj komisiji te u vrhu Matice hrvatske, a na zagrebačkom sveučilištu bio je asistent, docent i doktor znanosti.
Tih davnih godina drug Veselica negdje je uspio pokupiti virus nacionalizma koji se kod njega nije manifestirao u najgorem obliku kojeg poznajemo danas, ali bez ikakve sumnje on je bio zaražen.

Naravno da će za mnoge čitatelje ovih redaka proglašavanje Marka Veselice bolesnikom biti praktički blasfemija, ali to je ujedno i odličan detektor i pokazatelj da li ste zaraženi ili ne.
Jer ako vas vrijeđa i smeta što Veselicu karakteriziram kao teško oboljelu osobu još iz vremena kada se dogodilo Hrvatsko proljeće, onda budite uvjereni da bez cjepiva za vas više nema spasa.
Bajdvej, kako znakoviti naziv za širenje epidemije kanibalskog nacionalizma “Hrvatsko proljeće”, a ako znamo da virusi počinju ludovati baš u proljeće kada popuste hladnoće, onda se naziv ustvari idealno uklapa u moju teoriju o zombijima-domoljubima.

Takav zaraženi Marko Veselica bio je prisilno zatvoren i oduzeta mu je sloboda na punih 12 godina, što je odmah da kažem bio potpuno pogrešan pristup rješavanja problema jer je rezultirao općom epidemijom, koja je siguran sam šokirala i samog Marka Veselicu.
Da je kojim slučajem drug Veselica bio hospitaliziran, da je bio pravilno liječen, da mu se pokušalo objasniti da mu je otac poginuo upravo u borbi protiv zombija-domoljuba što su proždirali svoje sugrađane i da je zaražen virusom tih istih zombija možda bi danas imali drugačiju stvarnost, ali nažalost u to vrijeme nivo inteligencije kod narodnih “doktora” bio je na izuzetno niskoj razini…da ne kažem da su to redom bili potpuni idioti.

Ipak, da ne duljimo i ne trošimo više dragocjene retke na Marka Veselicu koji više nikoga neće “zaraziti”, dovoljno je još ukazati na poveznicu između njegovog oca i djeda Zorana Milanovića, pa da polako počnete nazirati konture ove naoko smušene teorije, ali prije svega presudne za vaše preživljavanje.
Jer ako se igdje može dokazati postojanje zaraze i virusa među vama onda je to svakako Zoran Milanović, koji je kroz godine naučio kako da prikrije svoju bolest, ali to mu uspijeva samo kod onih koji nisu stručnjaci na ovom polju društvenih patologija.

– a sada upute za preživljavanje…

Vaša svakodnevica sastavljena je od malih životnih rituala i potreba koje čine vaš život podnošljivijim u ovom apokaliptičnom okruženju.
Vi se susrećete i okruženi ste većinskom populacijom zombija-domoljuba koji imaju više ili manje izražene simptome oboljenja, a ukoliko ste došli do ovog dijela teksta onda to znači da još uvijek niste zaraženi nacionalizmom, vjerskim fanatizmom i uopće idiotizmom kao nuspojavom tog virusnog oboljenja.

Vi odavno shvaćate da je domoljublje i vjerovanje u imaginarne likove što letaju nebom na oblačićima teško oboljenje, ali kako je ta zaraza uzela maha vaš slobodni životni prostor polako se sveo na vaša 4 zida.
Također, svakodnevno svjedočite novim oboljenjima u vašoj okolini i shvaćate da je samo pitanje trenutka kada će te i vi oboljeti ili će vas “pojesti” hrpetina domoljubnih kanibala, što uokolo zvekeću sa skalpovima vaših palih predaka.
Čak su i neki od vaših najbližih teško oboljeli što dodatno otežava ionako olovno tešku situaciju, ali ne očajavajte jer bitka svih bitaka još nije ni počela.

Za početak trebate znati da je vrijeme nekog pretvaranja da je kao sve uredu odavno prošlo, a najbolji vam je primjer za to trenutna situacija u SDP-u.
SDP-e je desetkovan virusom i preostali nezaraženi u potpunosti su prolupali, a to prilično dobro možete uočiti na Ranku Ostojiću, Glavaševiću, posebice na Fredu Matiću i ostalim preživjelim SDP-ovcima što danas bezidejno tumaraju saborskim hodnicima.

Vaš prvi zadatak je da si osigurate relativno sigurno utočište i da što manje dolazite u bilo kakav suvišan kontak sa zaraženima.
To se možda na prvu čini neostvarivim zadatkom obzirom da je kontakt nužan zbog preživljavanja, ali ako imate namjeru riješiti problem zombija onda se prestanite više zavaravati.

Zatim, ako vas presretnu i zaskoče sa nekakvim domoljubnim sranjem vi im se pridružite i zavarajte oboljele tako što ćete ih imitirati, ali to primjenite samo u slučaju stvarne ugroze.
To inače nije težak zadatak jer su zaraženi mahom na primatskom stupnju razvoja i dovoljno je u njihovom prisustvu zaurlati “Hrvatska” ili “Za dom spremni” i oni vas počnu gledati kao rođenog.
Naime, zaraženima je blokiran veći dio mozga i njihovi receptori reagiraju samo na ta nacionalistička bajanja, tipa mi Hrvati, mi Srbi, mi Albanci, mi Bošnjaci, mi Slovenci, mi Makedonci i mi Crnogorci.

Ukoliko se nađete u bezizlaznoj situaciji onda ih zaskočite sa uzrečicom “Gdje si bio devedesetprve?” ili “Moj tata je bio branitelj”, ali nikako se nemojte poslužiti uzrečicom “Znaš li ti tko sam ja?” kao Tomislav Saucha jer ćete ispasti teški kreten i riskirate da vas zombiji pojedu.
To će vam dati dovoljno vremena da date petama vjetra do prvog utočišta i sklonite se na sigurno.

Ustvari, radite sve ono što ste i do sada radili samo prestanite javno folirati nekakvu narodnu revoluciju po društvenim mrežama, jer revolucija prije svega počinje tajno, a tek onda javno.
Naprosto ispadate glupi čak i u očima teško oboljelih zombija-domoljuba, a to je uistinu veliko poniženje.

Ako vas zanima šta i kako dalje, onda lijepo pogledajte jedan film o zombijima i sve će vam biti jasno, netko pametniji je smislio način da vam objasni kako se treba boriti protiv ove pošasti.

 

Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Dok jedna baba kroči drumom, druga gluma šumom

  …a didaci se na pragu veleizdaje probijaju kroz neprohodne šikare korupcije Ili je to …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

3 × two =