Početna / Kolumne / Buđav Lebac / Žena, majka, državotvorni reproduktivni organ…

Žena, majka, državotvorni reproduktivni organ…

organ1

piše: Branko Rafajac

Od 1. siječnja 2016. godine u Crnoj Gori, zaposlene majke troje ili više djece, koje imaju 25 odnosno 15 godina radnog staža mogu se odlučiti da li će primati plaću ili doživotnu mjesečnu naknadu za roditeljstvo u iznosu od 70% neto zarade ostvarene u godini koja prethodi onoj kada je ostvareno to pravo. To pravo u iznosu 40 posto prosječne neto zarade mogu da ostvare i nezaposlene žene sa troje i više djece koje imaju 15 godina kumulativnog radnog staža.

Rekli bi onako na prvu da je ovo jedna doista dobra i pravedna odluka. Napokon su žene, ali prvenstveno majke dobile status kakav i zaslužuju. Biti majka je jedan težak i mukotrpan posao, a ako ste još majka troje djece i to u nekoj od država bivše Jugoslavije, onda poteškoće u podizanju i odgoju djece dobivaju potpuno drugu dimenziju.

U Hrvatskoj je spomenuti zakon -što je usvojen u Crnoj Gori- donio prilično mlaku medijsku pažnju, da li iz nezainteresiranosti domaćih medija ili zbog činjenice da nas još uvijek prati postizborna trakavica to je u ovom trenutku manje važno.
Ono što nas treba zabrinuti je činjenica da je zakon naišao na svekoliko odobravanje žena diljem Hrvatske, koje ne samo da se slažu sa ovakvom zakonskom regulativom, već je namjeravaju i politički zastupati u Hrvatskoj.
Kada kažem “treba nas zabrinuti”, onda tu prvenstveno mislim na one koji su upoznati sa povijesti prava žena i jednakosti spolova, ali i o diskriminaciji u globalu.

Razlozi ovog teksta poprilično su banalni i bilo bi doista neprimjereno čitav slučaj uzdizati na višu razinu, ali recimo da je i čitava politička struktura u Hrvatskoj zasnovana na pukoj banalnosti tako da vas ne treba čuditi prizemnost i stupidnost same teme.

Naime, u svom laičkom propitivanju logike samog zakona i uopće njegove zakonitosti u odnosu na druge zakone očito je da sam otvorio pandorinu kutiju kada se govori o ženskim pravima i jednakosti spolova, ali i rodnoj ravnopravnosti.
Već na prvu i bez puno mozganja možemo postaviti nekoliko logičnih pitanja, kao npr.

-Gdje su očevi u ovom zakonu, da li su oni manje vrijedan faktor i imaju li i oni nekakava prava na naknadu kao očevi troje ili više djece?
-Što je sa ženama koje imaju dvoje ili jedno dijete ili uopće nemaju djece, zašto su te žene izuzete ovim zakonom o doživotnoj naknadi?
-Šta ćemo sa LGBT osobama, tko će primati naknadu ukoliko imamo dva muškarca u obitelji ili dvije žene, hoće li u slučaju lezbijske veze dvije žene primati doživotnu naknadu kao majke i hoće li se netko u slučaju gay veze morati definirati kao majka da bi dobio naknadu?

Ova vještački određena granica od troje djece, kao razlog za stjecanje prava žena sa troje djece na doživotnu naknadu, ustvari postaje vanserijska zajebancija svojstvena samo balkanskim satrapima zdravog razuma.
Kažem satrapima zdravog razuma, jer ako samo malo odemo u povijest onda ćemo vidjeti da su se žene kroz čitavu povijest borile i u konačnici ginule da bi napokon imale ista prava kao i muškarci.
Kada su se napokon izborile, onda je eto crnogorska vlada -može li biti primjerenije od ovoga- odlučila žene vratiti -na jedan perfidan i pokvaren način- upravo na početak njihove borbe za vlastita prava.
Umjesto da se poštuju zakoni o jednakim plaćama muškaraca i žena za isto radno mjesto i istu kvalifikaciju.
Umjesto da se podigne razina edukacije o poštivanju prava žena unutar društva, koje je prepuno muških šovinista koji vide žene kao manje vrijedne društvene elemente.
Umjesto da se žene bore protiv perfidne crkvene filozofije koja žene u slučaju trudnoće vidi samo kao reproduktivni organ koji gubi pravo na odlučivanje čim zatrudni…žene diljem Hrvatske prepoznaju u ovom crnogorskom zakonu konačnu potvrdu svojih ženskih prava.

Osim činjenice da je donošenje ovog zakona u uskoj vezi sa demografskom obnovom Crne Gore, a posredno bi bio i sa demografskom obnovom Hrvatske ukoliko bi došao kod nas na dnevni red, zakon o doživotnoj naknadi za žene sa troje ili više djece skoro pa bez ikakve suptilne naznake kaže…žena koja rađa, vrijednija je društvu nego žena koja recimo doktorira, magistrira ili je tek završi srednju školu i nema djece, a očito je da su se žene diljem svijeta borile za to da napokon dobiju velered državotvornih maternica i lentu zaslužnih vagina.

Da bi čitava stvar bila dovedena na primjeren stupanj stupidnosti pobrinula se grupica žena okupljenih pod nazivnikom FORUM ŽENA SDP-a Opatija.
U kratkoj i možemo reći krajnje ne konstruktivnoj raspravi, FORUM ŽENA SDP-a Opatija iznio je svoj stav povodom propitivanja gore spomenutog zakona.
Njihov stav je da bi sve žene, pa imale one jedno ili više djece trebale imati pravo na naknadu…što u konačnici uopće nije loš prijedlog.
Ono što ženama SDP-a Opatija nedostaje je validna argumentacija.

“Kad dotični -“dotični” je moja malenkost i razlog ovako burne reakcije- bude dežuran 24 sata na dan, držao kosu u 3 ujutro (jer je želučana viroza u điru), dizao se u 6 ujutro -svako jutro- da bi došetao do vrata i rekao “sretno u školi”, u nedogled skupljao igračke u svakom kutu kuće, spavao s nečijim laktom u rebrima, ili koljenom u bubrezima, u međuvremenu čistio, prao u nedogled, onda će možda imati pravo glasa.”

Razmjerno njihovom stavu, a namjerno kažem njihovom jer se stav prezentira kao mišljenje FORUMA ŽENA SDP-a Opatija, a razmjerno tom zaključku onda je to stav i njihove predsjednice Ivone Šabarić Rubeša, dolazimo do prosto-proširenog zaključka kako su razlozi za uvođenje doživotne naknade u rangu skupljanja igračaka po kući i čišćenja.

Preciznije rečeno, doživotnu naknadu za roditeljstvo, odnosno za majčinstvo, po promišljanju SDP-ovki iz Opatije, zaslužuju sve žene koje imaju dijete i koje drže kosu djetetu dok dijete ima želučanu virozu, dižu se u 6 ujutro svako jutro da bi…vejt a minit…dakle, da bi ispratile vlastito dijete u školu i reklo im “sretno u školi”, žene koje pospremaju igračke iza svoje djece, žene koje spavaju sa vlastitom djecom u krevetu i u međuvremenu čiste i peru u nedogled.

Znam i jasno mi je da nismo svi predodređeni za ove multitask poslove, ali bilo bi dobro da nam FORUM ŽENA SDP Opatija objasni kako nagraditi žene koje odgajaju posvojenu djecu.
Ako za navedene poslove vrijedi nekome dodijeliti doživotnu naknadu jer se brine za vlastito dijete, šta da dodijelimo ženama koje rade isto to, ali sa usvojenom djecom? Zaslužuju li možda takve žene povlastice za automobile kao branitelji, povlastice pri zapošljavanju svoje djece i ine druge…pobogu, pa one pospremaju igračke iza djece koja nisu njihovih maternica plod?

UN od svog osnivanja 1945.g. donosi dokumente protiv diskriminacije žena, ali ti dokumenti nisu bitno promijenili položaj žena. Prava žena i dalje se krše u svim dijelovima svijeta jer mjere sankcioniranja nisu predviđene zakonima UN-a.

Žene danas čine 1/3 prijavljene radne snage u svijetu, a za to primaju samo 10% ukupnog svjetskog prihoda i vlasnice su 1% svjetskog posjeda. Što znači biti žena u 21.st. ovisi o tome gdje ste se rodili i gdje živite. Na Zapadu su žene u drugoj polovici 20.st. postigle najveći napredak nego u proteklih nekoliko tisuća godina, ali muškarci još uvijek imaju vodeću ulogu u zakonu, politici, poslovanju i industriji. ”Ženska prava” još nisu dosegla jednakost s ”ljudski pravima”, odnosno s pravima koje muškarci prisvajaju i primjenjuju na sebe. Žene su potplaćene za posao koji obavljaju u odnosu na muškarce, često su žrtve zlostavljanja, vrlo teško dolaze do važnijih radnih mjesta. Žene su bolje plaćene samo u manekenstvu i prostituciji.

Kada uzmemo ove šture podatke o pravima žena i kada ih usporedimo sa “pravom” i famoznim crnogorskim zakonom ili sa stavom FORUMA ŽENA SDP-a Opatija, možemo slobodno zaključiti da su prava žena danas ugrožena ne samo muškim šovinizmom već i nerazumjevanjem samih žena koje zastupaju ovakve rigidne zakone koji ženu vraćaju u prošlost i daju joj ulogu protiv koje se kroz vijekove borila.
Žena je za državu, kao i za crkvu tek puki reproduktivni organ koji je tu samo da popravi demografsku sliku države, a obzirom da se danas pretvaramo kako smo dosegli nekakve civilizacijske norme, onda ćemo čitavu priču lijepo sakriti iza ženskih prava, perfidno je prezentirajući kao potrebu o zaštiti majki sa troje ili više djece.

Kroz povijest žene su bile izložene raznim manipulacijama. Recimo, u SSSR-u između dva svjetska rata može se pratiti promjena odnosa  prema ženama. Zbog manjka radne snage nakon Prvoga svjetskog rata žene su poticane ali i prisiljavane da rade u industriji. Zakonom o braku, obitelji i skrbništvu iz 1926.g. smanjena je važnost obitelji, pojednostavljuje se razvod i žene imaju pravo pobaciti. SSSR je time postala prva država u svijetu koja je ozakonila pobačaj. Ali nakon gladnih godina početkom 30-ih i milijuna mrtvih, žene su poticane da imaju što više djece, te je otežan razvod i zabranjen pobačaj…zvuči li vam ovo poznato?

U Njemačkoj je npr. nakon Prvoga svjetskog rata Weimarski ustav dao ženama pravo glasa, međutim, Hitler nakon dolaska na vlast to ukida. On je emancipaciju žena nazvao simptomom izopačenosti koja je posljedica frustracije i neispravnosti spolnih žlijezda. Ženama je zabranjen politički rad jer je ženska dužnost rađanje brojne djece na kojima počiva arijevski san. Čak im se zabranjuje uporaba kozmetičkih sredstava i nošenje stranih modnih odjevnih predmeta, zabranjene su im dijete za mršavljenje i pušenje…zvuči li vam ovo poznato?

Iako su raznim deklaracijama prava žena postale nedjeljivi dio ljudskih prava, realnost je drugačija. Da bi se krenulo s napretkom na području ženskih prava trebalo bi najprije educirati žene da bi se upoznale s pravima koje im jamči Ustav i međunarodno pravo.
Ono što nikako ne pridonosi pravima žena je diskriminacija žena među samom populacijom žena, a to je upravo ono što famozni crnogorski zakon o doživotnoj naknadi za majke sa troje ili više djece i čini.
Možda se čitava stvar onako na prvu čini kao dobra, ali ako je dobro žene nagrađivati za rađanje i na bazi reprodukcije temeljiti ljudska prava žena, onda se bojim da nismo daleko odmakli u svojim civilizacijskim normama od najprimitivnijih.

Preciznije rečeno, ako ženi priznajemo veća “prava”samo zbog rađanja što većeg broja djece, koja je svrha svih onih povijesnih borbi žena za svoja ljudska prava da ne budu samo državotvorni reproduktivni organi?

 

Facebook komentari

Branko Rafajac

Pripadnik radikalne grupe proletera "Mučki provokatori" što imaju za cilj izazivanje osjećaja neugode političko-poslovnoj eliti i funkciju putokaza za istu prema Remetincu. Radikalnim guljenjem njihovih džon obraza i stavljanjem soli na njihove kriminalne rane ostvaruje zajedno sa grupicom entuzijasta okupljenih na KontraPortalu višestruke moralne satisfakcije koje kasnije dila obespravljenom narodu.

Provjeri i ovo

Tuđman, Ahmići, Mostar

Propuštena prilika za početak procesa pročišćenja

Nakon svih zala koje je HDZ predvođen Tuđmanom učinio Hrvatskoj uništavajući je širenjem mržnje, ratom …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

2 × five =