Početna / Kolumne / Gost Kolumnist / Zločin u Orlandu: Čime je točno Amerika izazvala Omara Mateena?

Zločin u Orlandu: Čime je točno Amerika izazvala Omara Mateena?

orlando2

 

Piše: Petar Stošić
Piše: Petar Stošić

Onda, koji je „dubinski uzrok“ ovaj put? Čime je točno Amerika izazvala Omara Mateena, vlastitog državljanina afganistanskog porijekla i muslimanske vjere, da uđe u gay klub u Orlandu na Floridi, naoružan pištoljem i jurišnom puškom, usmrti 50 ljudi i teško rani njih još 53, držeći nakon toga ostale preživjele za taoce dok ga policija nije likvidirala? Je li i emancipacija homoseksualaca krivica zloglasne američke hegemonije? Ako dežurni antiimperijalisti, geopolitolozi i borci protiv novog svjetskog poretka, bilo s ljevice ili desnice, nemaju na ovo adekvatan odgovor – bilo bi vrijeme da konačno prestanu pametovati o terorizmu. I možda, koliko god to svetogrdno zvučalo, da se zapitaju ima li ipak nešto u onoj ismijanoj izjavi Georgea Busha mlađeg nakon napada na WTC 11.9. – da nas „oni mrze zbog naše slobode“.

Jer, Mateen nije bio za ovaj napad motiviran žrtvama američkih dronova u Afganistanu. Nije bio ogorčen zbog mrtve sirijske djece zakopane u ruševinama pod naletom sirijskih i ruskih bombi, a uz pasivnu toleranciju međunarodne zajednice. Ne, ono što ga je stvarno revoltiralo do te mjere da je bio spreman otići sijati smrt među nevinim ljudima bio je prema izjavi njegovog oca – prizor dvoje muškaraca kako se ljube na ulici. To je bio smrtni grijeh američkog „velikog Sotone“. To i borba protiv Islamske države, naravno.

Ne samo što je Mateen bio mentalno nestabilan i obiteljski nasilnik, kako se kasnije doznalo, već je FBI nad njim ne jednom, nego dvaput otvorio istragu zbog sumnje na terorizam, oba puta bezuspješno. Neuspjeh sigurnosnih službi (bilo američkih, francuskih ili belgijskih) da zaustave džihadiste koje su imali po nadzorom, istragom (ili su već bili osuđivani) polako već prelazi u trend, i teško je ne zapitati se jesu li samo potkapacitirane ili ga politika sabotira. Ali da je takva osoba mogla legalno kupiti jurišnu pušku sa spremnikom visokog kapaciteta nesumnjivo dokazuje da je američko tržište oružja potpuno van kontrole, zahvaljujući moćnom NRA (National Rifle Association).

Predsjednik Barack Obama s pravom upozorio na taj paradoks u svojoj izjavi povodom napada. Međutim, Obama nije ni spomenuo njegovu islamističku motivaciju – iako je Mateen prije svog ubilačkog pohoda nazvao 911 i izrecitirao svoju prisegu ISIS-u. Nije to napravila ni Hillary Clinton, dok je novinar CNN-a nije pritisnuo na tu temu. Ovo je samo posljednja potvrda u nizu da oko ove civilizacijske prijetnje postoji zavjera šutnje i poricanja i da se establišment ne usuđuje niti nazvati je pravim imenom. Da, to isto tvrdi i Donald Trump – ali to što je Donald Trump vulgarni populist, šarlatan i općenito grozna osoba ne znači da u ovom slučaju nije u pravu. Dok god „pristojni“ političari i opinion makeri održavaju ovaj tabu, guraju sve više ljudi u krilo autoritarnim demagozima poput Trumpa ili Orbana – onima koji obećavaju da će čvrstom rukom riješiti problem.

 

orlandoomarmarteen

 

Jer, nasuprot ciničnoj tvrdnji njegovog oca, ubilačka homofobija Omara Mateena i njegova vjera povezane su – koliko god to bilo nezgodno reći otvoreno. To što je i sam, po svemu sudeći, gajio sklonost prema istom spolu, samo je potvrda do kakve frustracije, (samo)mržnje i patološke potrebe za iskupljenjem religiozne dogme mogu dovesti. U svakom slučaju, ovaj se masakr nije dogodio u vakuumu. Prije par mjeseci u džamiji u predgrađu Orlanda gostovao je iranski imam koji otvoreno zagovara smrtnu kaznu kao izraz, vjerovali ili ne, „milosrđa“. https://www.youtube.com/watch?v=qBlwxqqAprQ Nakon napada, facebook stranica Al Jazeere preplavljena je komentarima podrške – ne žrtvama, nego krvniku.
Uostalom, koja je razlika za homoseksualce u „lažnoj“ Islamskoj državi u odnosu na one u „pravim“ islamskim državama – Iranu i Saudijskoj Arabiji? Da li al-Bagdadijevi koljači krše šerijatski zakon bacajući gejeve s krovova ili ga dosljedno provode? Je li iranska metoda vješanja gejeva o dizalice više ili manje islamska? Homoseksualnost se, u osim u navedenim zemljama, kažnjava smrću i u u Afganistanu, Jemenu, Sudanu i Mauritaniji, dok se u brojnim drugim većinski muslimanskim zemljama kažnjava zatvorom i fizičkom torturom. Dakle, zašto su naši liberalno-lijevi analitičari tako pedantni kad se radi o geopolitičkom, a tako kratkovidni kad se radi o kulturno-religijskom kontekstu?

I da, većina žrtava al-Bagdadijevog kalifata i sami su muslimani, ali to ga ne čini neislamskim – ništa više nego što europski vjerski ratovi iz 17. st. ne znače da su protestanti i katolici nekršćani. Religiozne podjele i sukobi stari su koliko i religija sama. Da teror ISIS-a ima temelje u određenoj verziji islamske teologije drži i Bernard Haykel, profesor bliskoistočnih studija na sveučilištu Princeton. http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2015/03/what-isis-really-wants/384980/ Radi se o vehabijskoj/salafijskoj školi islama koja počiva na doktrini bukvalnog tumačenja Kurana i Hadisa i apsolutističkog “povratka korijenima”, odnosno primjera proroka Muhameda i njegovih sljedbenika iz 7. st. U nedavnom izvješću njemačke obavještajne službe vehabizam je definiran kao: „politička ideologija, čiji sljedbenici vide islam ne samo kao religiju već kao pravni okvir koji regulira sva područja života: od uloge države u organiziranju međuljudskih odnosa, do privatnog života pojedinca…Vehabizam odbacuje demokratske principe odvajanja države i religije, narodnog suvereniteta, vjerskog i seksualnog samoodređenja, rodne jednakosti i fundamentalnog prava na fizički integritet.“ http://www.gatestoneinstitute.org/4342/germany-salafism

To ne znači da se radi o jedinoj ispravnoj formi islama ili da je ISIS njegova neminovna manifestacija, ništa više nego što je to bio, primjerice, SSSR u odnosu na marksizam. Islamski teolozi, lideri i vjernici koji osuđuju ISIS nisu ništa manje autentični muslimani. Nažalost ili nasreću, ne postoji vrhovni islamski arbitar, ekvivalent katoličkog pape, koji bi mogao univerzalno proglasiti jednu doktrinu pravovjernom, a drugu heretičkom. Na umjerenim je muslimanima da se izbore za svoju viziju istinski tolerantnog, pluralističkog i miroljubivog islama. Na svima nama je da ih u tome podržimo.

 

orlando1

 

Ali borba je unaprijed izgubljena ako ne možemo priznati očito: prvo, da nam je islamofašizam kao ekstremni i militantni oblik islama zajednički neprijatelj. Drugo, da su za terorizam krivi teroristi sami, bez obzira kojim opravdanjima se služe. To vrijedi i za Orlando kao i za Bruxelles i za Pariz, koji je ISIS u preuzimanju odgovornosti za lanjski napad opisao kao “metropolu prostitucije i opscenosti“. U aktualnom valu terora na Zapadu nijednom nisu ciljali vojne ili političke institucije. Nije ih bilo briga jesu li njihove žrtve za ili protiv vojne intervencije u Siriji. Za njih su svi jednako krivi: Barack Obama i Francois Hollande kao i Tomislav Salopek ili David Haines. Karikaturist Charlie Hebdoa, posjetitelj gay kluba, fan benda Eagles of Death Metal, kupac u židovskom dućanu, putnik na aerodromu ili u avionu, gledatelj maratona, turist na plaži, kurdski aktivist, borac Slobodne sirijske vojske.

Pa opet nam službeni tumači skreću pažnju na te dubinske uzroke koji uvijek vode do našeg dvorišta. Ovdje sve počinje i završava, samo mi na Zapadu snosimo odgovornost, ne samo za svoje postupke već i za politiku svojih vlada. Islamofašizam je „naš“ Frankenstein, karma koju otplaćujemo za „našu“ hegemoniju. Zapad je kriv i kad se protiv njega bori i kad mu svojim intervencijama na Bliskom istoku nehotice pomaže. Francuski filozof Pascal Bruckner ovaj mentalitet zove tiranijom krivnje. Ja bih ga nazvao dogmom zapadnog grijeha. Sekularna kultura, koja je izgubila vjeru u viši cilj, našla ga je u samoosudi – što se više preziremo, to se naprednijima vidimo. Pa ako već tražimo korijen islamofašizma, počnimo od našeg stockholmskog sindroma u odnosu prema njemu.

Nakon napada u Bruxellesu, uredništvo Charlie Hebdoa, koje je tragično iskusilo posljedice diranja u islamske tabue, objavilo je kontroverzan komentar nazvan “Kako smo završili ovdje?”. Kontroverzan, naravno za one koji inzistiraju da je svako povezivanje islama sa zvjerstvima počinjenim u njegovo ime – islamofobija. Nasuprot tome, iz Charliea upozoravaju: “U stvarnosti, napadi su vrh vrlo velikog ledenjaka. Oni su zadnja faza dugotrajnog i dalekosežnog procesa zastrašivanja i ušutkavanja.“ https://charliehebdo.fr/en/edito/how-did-we-end-up-here/

I zaista, nismo završili ovdje preko noći. Završili smo ovdje jer vlasti zapadnih zemalja desetljećima dopuštaju nekontrolirano, masovno useljavanje koje drastično mijenja njihovu demografsku sliku i čini islam najbrže rastućom religijom. Jer su uime multikulturalizma dozvolile uspostavu segregiranih zajednica koje koje praktički egzistiraju van zakona – barem onog sekularnog. Jer medijsko-politički establišment ignorira i ušutkava sve kritičke glasove koji upozoravaju na katastrofu u nastanku, a sve zbog straha od etikete islamofobije i rasizma. Možda bi „no border“ aktivisti trebali razmisliti o tome prije svog slijedećeg prosvjeda. Ubojice iz Orlanda, San Bernardina, Bostona, Pariza i Bruxellesa su mahom bili azilanti, dobitnici vize ili imigranti druge generacije. Trump je, nažalost, i tu u pravu – imigracijski sustav potpuno je disfunkcionalan, Amerika (ali i EU) jednostavno ne zna koga sve pušta unutar svojih granica.

Umjesto da osiguraju integraciju kroz striktno provođenje zakona, ali i učinkovite socijalne službe i obrazovanje, vlasti su otvorile vrata ekstremizmu kroz vehabijske džamije, imame, vjerske škole i organizacije, naveliko uvezene i sponzorirane iz Saudijske Arabije. A kako nego kao stockholmski sindrom opisati odluku da građane EU, koji su se otišli boriti za kalifat u Siriji i Iraku, puštaju da se vrate i ostanu na slobodi? Koliko je situacija kritična, možda najbolje govori komentar jednog američkog obavještajca o svojim europskim kolegama: „Čak u EU generalno, infiltracija džihadista događa se zadnjih dvadeset godina. A oni se tek sada počinju baviti time. Kad moramo kontaktirati te ljude ili slati naše ljude k njima, u biti pričamo s ljudima koji su – bit ću izravan – djeca. Oni nisu proaktivni, ne znaju što se događa. U takvom su poricanju. Tako im je zastrašujuće priznati da njihovu zemlju preuzimaju (džihadisti).“
http://www.thedailybeast.com/articles/2016/03/22/u-s-officials-bash-shitty-belgian-security-forces.html
Binarna podjela na nekolicinu ekstremista i ogromnu većinu umjerenih vjernika ne može objasniti ovaj problem. Filozof i tzv. novi ateist Sam Harris umjesto nje predlaže model koncentričnih krugova : u centru su džihadisti koji su spremni svoju religiju nametati nasiljem i terorom. Oko njih je veći krug islamista koji žele uspostaviti teokraciju političkim putem. Slijedi još veći krug konzervativnih muslimana koji pasivno podržavaju militantni islam. Tek onda dolazimo do (ovisno o zemlji) većinskog kruga liberalnih muslimana koje ne zanimaju ni džihad ni šerijat.
http://www.nationalreview.com/article/425169/sam-harris-maajid-nawaz-islam-book

Naravno da se ovi omjeri drastično razlikuju u BiH i primjerice, Pakistanu, ali radikalizacija je prisutna praktično u svim muslimanskim zemljama i manjinskim populacijama. http://www.pewresearch.org/fact-tank/2015/12/07/muslims-and-islam-key-findings-in-the-u-s-and-around-the-world/Borba protiv islamofašizma teško da će biti okončana skoro, a ishod te borbe nije nimalo izvjestan. Svi u njemu imamo ulog jer smo svi krivi, već samim odbijanjem da mu se pokorimo.
Stoga, racionalni muslimani moraju se usprotiviti fundamentalistima unutar vlastite religije, ne samo njihovim sredstvima nego i njihovim ciljevima – na Zapadu nema niti će ikad biti mjesta za šerijatski zakon. Racionalni ljevičari i liberali sa svoje strane moraju se jasno odrediti prema svakom obliku teokracije i fašizma, bez specijalnog tretmana za njegovu islamsku inačicu. Racionalni konzervativci moraju se ograditi od šovinista iz svojih redova i odbaciti čelični zagrljaj autokrata poput Orbana i Putina.

Liberalna demokracija ima svojih itekako ozbiljnih nedostataka, ali rješenje može biti jedino više demokracije i slobode, ne manje. Suočeni s onima koji žele dokinuti slobode za koje su se naši preci izborili – bez obzira dolaze li iz redova manjine ili većine – moramo konačno jasno reći – no pasaran!

 


Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Glansović: Netko mi je podmetnuo vodu s estrogenom! Pogledajte što su mi napravili!

  Jutros se ispred Hrvatskog državnog sabora okupljenim novinarima i prolaznicima obratio zastupnik Željko Glansović. …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

10 + 19 =