Početna / Istaknuto / ZOMBIELAND

ZOMBIELAND

dalekovod

 

gordanaUmjetnost je oduvijek bila istodobno refleksija duha vremena kao i anticipacija vremena koje tek dolazi, ona je odraz u zrcalu kao i pogled u kristalnu kuglu. Umjetnost je oduvijek bila vrelo mudraca, ali često i krimen, znamen s kojim se zaneseni umjetnici (za)nose, mecene se kite, a kolekcionari kapitalno investiraju. Umjetnost je oduvijek bila nadvremenska socio-kulturološka leća, neizostavan instrument za istraživanje i otkrivanje svega što se u nekom društvu zbiva.

Tako je davne 1968. godine stupio prvo na filmsku, a zatim i na društvenu, medijsku scenu, američki nezavisni film pod nazivom „Noć živih mrtvaca“ u režiji George A. Romera. Bio je to film snimljen više nego mizernim budžetom, u skromnim okolnostima, ali zato, ili možda baš zato, punokrvni pripadnik horror žanra, dapače jedan od onih nezaobilaznih, a kojeg su u doba Vijetnam ere američkog društva etiketirali kao surovog, bešćutnog i subverzivnog na više razina, što i nije tako loše s obzirom na žanr strave i užasa. Tek nekih tri desetljeća kasnije priznaje mu se njegova filmska, te kulturna vrijednost koja mu, s punim pravom, pripada zbog skalpel precizne kritike društva u kojem je nastao kao odraz deformiranog lica vremena.

Zombifikacija građanskog društva

Utjecaj ovog filma nadilazi okvire filma i traje sve do danas, iznjedrio je popularno-kulturni arhetip zombija upravo na poglavlju društvene, socio-ekonomske okrutnosti, borbe za goli život, borbe za humanost u uvjetima kada za nju nema mjesta niti vremena.

Žanrovski arhetip nastavio se razvijati, isprva iz nezavisnih nižih produkcija da bi posljednjih godina izronio u velikom stilu skupih produkcija. I to govori dosta, ne samo kada je u pitanju skupa produkcija i velika zarada (čitaj tržište), ne samo kada je u pitanju potreba gledatelja za uzbuđenjem propitivanja duha vremena i ritma života, već jednako tako govori o fenomenu koji je nadrastao supkulturne granice probivši na površinu kolektivne svijesti. Fenomenologija ovog podžanra presjekla je putanju društvenih procesa upravo svojim kataklizmičkim predviđanjima stavljajući pod uznemirujuću umjetničku lupu recentna socio-kulturuloška kretanja, vrišteći svojim kritičkim diskursom, napokon, žrtvina jeza je tek uznemiravajuća spoznaja da današnje društvo koje završava jednu svoju eru proždire život slobodne osobe.

 

oko

 

Elementi socio-drame više nisu puka zabava, nisu niti zaobilazna ruta proživljavanja kriza, ovdje se radi o izazovnom sociološkom predmetu istraživanja. Kada su temeljne vrijednosti pale kao žrtve dehumanizacije modernog čovjeka, upravo je junak horror priče bio taj koji je davao sve od sebe u srazu sa neljudskom prikazom. Uspješno anticipirajući krizu, pa i samu ivicu humanizma, baveći se svim slojevima krize na razini pojedinca, pop-kult arhetip zombija podvlači činjenicu da je preživljavanje pojedinca organski vezano uz preživljavanje humanizma, i obratno.

Snažan refleks kod pažljivijeg gledatelja ne ovisi o samom žanru kao takvom već je prije odraz, reakcija na jasan prikaz što stoji iza samodopadne svakodnevne fasade, što pogoni interese i akcije suvremenog čovjeka, koliko je slobode, pa i slobode izbora, ostalo na kraju sasvim običnog dana kada doslovno mrtav padneš.

Kako je žanr horrora postao manje strašan od realnosti

Strava nije sadržana u čudovišnim prikazama već je pravi užas u onome što su u stanju činiti obični ljudi iz naše svakodnevice.

Hladne, krvave scene, mahniti likovi zagrcnuti krikovima, scene koje komuniciraju sa užasima suvremenosti na najdubljoj razini strave otvorile su scenu za popularno-kulturni arhetip zombija.

Ideja zombi kreature u modernoj kulturi s odmicanjem vremena razvila se u korak sa vrlim novim svijetom, pratila je dapače trendove, može se reći da je taj mit pratio pojedinca-građanina u stopu poput kakve pomaknute, iskrivljene preslike. Slikovito rečeno, sa svakom sljedećom generacijom potrošača, sa svakom novom neutaživom potrebom, sa svakim novim tržišnim krikom sve je manje živio slobodni pojedinac. Sve do trenutka u kojem je mitska sablast preuzela trend, zapravo u svoje zube, i krenula nam guliti dekadentnu fasadu poremećenih odnosa u društvu. Otkidanje ljudskih prava s tijela civilizacije, taj zadah truleži, razlaganje ideje građanske kulture nisu samo vanjski procesi s kojima eto živimo, taj front događa se i u nama samima.

 

zombi

 

Potrošačko društvo, grozničavi, nezasitni apetit globalnog krda transformirao je građansko društvo izobilja i razvoja u društvo gdje je prevlast nad resursima presudna za preživljavanje, time su likovi naše svakodnevice jedno u svojim šabloniziranim ulogama, a nešto sasvim drugo u sjeni.

Globalizacija je pokazala svoje virulentno naličje u globalnim prijetnjama, globalnim zarazama, globalnim ratovima. A rat je oduvijek bio dobar business. Rat i razvoj plešu zajedno turobni tango.

Arhetip iz horrora postaje nova, redizajnirana, usavršena paradigma barkodiranog polučovjeka, društveni kontekst postao je jezovito poprište smaknutih vrijednosti, diktat korporativizma predodredio je svaku sudbinu i izračunao koliki joj je povrat na život (op. a. aluzija na financijsku mjeru povrat na investirano nije slučajna).

Uspon fanatizma, radikalizacije i ekstremizma samo su još jedan odjek u nizu, no možda čak najdetaljniji, vjeran odraz arhetipskog zombija. Zajedno dijele tu bezumnost i žderački apetit za žrtvama. Strah je plodan teren za teror: on zatvara osobu – otuda ograde; on osobi mrvi perspektivu – otuda podjele; smanjuje vidike – otuda netolerancija; oduzima snove – otuda nedostak suosjećanja.

Poput kakve mutacije, fanatična zaslijepljenost, zarazna poput najrizičnijeg virusa za razboritost i mudrost, prenosi se puno brže i puno lakše na naličju globalizacije kao njezin tamni klon. I fanatizam i arhetip zombija jesu refleks na suvremenost, na moderni civilizacijski zamah ili zadah; jedan kao oblik retardacije, drugi kao kritika i žestoko upozorenje. Oba lica unazađene ljudskosti ulijevaju strah jer u fikciji ono je žestoka opomena, no međutim, u javi ono je definitivni početak kraja, destrukcija znane civilizacije koja u svojem konačnom usponu ponire u jamu drevnih zločina, sramotnih podjela i nesloboda.

 

apokalipsa

 

Facebook komentari

Kontra Portal

Portal svih onih koji žele nešto reći!

Provjeri i ovo

Vlasti u RH se mijenjaju, a problemi ostaju i gomilaju se

  Kad sam postao potpuno svjestan da će Kukuriku koalicijska vlada sa Zoranom Milanovićem na …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

five × three =